PAPUK JE IZA NAS – DANAS SMO ZAKORAČILI NA BILOGORU
Sinoć smo spavali u Planinarskom domu Petrov Vrh, pa se od srca želimo zahvaliti PD Petrov Vrh Daruvar na gostoprimstvu. 
Bilo nam je jako ugodno, a dom je na odličnoj poziciji, praktički uz samu CLDT stazu. Pravo mjesto za odmor umornih planinara.
Naš Trail Angel Marko Majić još uvijek brine o nama i na tome smo mu neizmjerno zahvalni. 
Već danima pazi gdje smo, vozi nas na stazu, dočekuje na kraju dana, savjetuje gdje je najbolje završiti i uvijek razmišlja nekoliko koraka unaprijed kako bi nam sljedeći dan bio barem malo lakši.
Marko, veliko ti hvala. Ovakav put puno je lakši kada znaš da netko brine o tebi.
Danas smo prošli kroz nekoliko manjih naselja, a gotovo u svakom od njih psi su vrlo vjerno obavljali svoju dužnost i glasno javljali da „Između dva doma“ prolazi kroz selo. 
Izgleda da imamo svoju posebnu najavu gdje god dođemo.
Ali današnji dan za nas ima još jedno posebno značenje.
PREŠLI SMO PAPUK. 
Danima nas je Papuk vodio svojim šumama, usponima i spustovima. Hodali smo njegovim tihim stazama, prolazili ispod visokih krošnji, penjali se prema vrhovima i upoznavali jedan sasvim drugačiji dio Hrvatske.
Papuk nas je umorio, ali nas je i nagradio.
Dao nam je hladovinu kad nam je trebala, kilometre prekrasnih šumskih staza, mir ranih jutara i onaj poseban osjećaj koji čovjek može pronaći samo negdje duboko u prirodi.
I onda, gotovo neprimjetno, jedno poglavlje našeg puta završilo je, a drugo započelo.
Danas smo s Papuka zakoračili na BILOGORU. 
Nova gora.
Nove staze.
Novi kilometri.
I nove priče koje tek čekaju da ih pronađemo.
Veći dio dana ponovno nas je vodila šuma. Široke i prohodne staze, hladovina i kilometri zelenila – prava milina za hodati. Kad je staza ovakva, možemo pružiti korak i kilometri puno lakše prolaze.
Otvoren je lov na divlje svinje pa smo kod Bastajskih Brđana naišli na lovce. Prije nego što smo ih ugledali začuli smo pucnjeve pa smo, naravno, bili na oprezu. Kada smo vidjeli koliko su dobro raspoređeni i organizirani, osjećali smo se puno sigurnije. Sve pohvale na organizaciji.
Na Svetom Đurađu, kod planinarskog skloništa, dočekala nas je prava mala planinarska okrjepa. Počašćeni smo rakijom 
, a boce smo napunili hladnom vodom na vrelu. 
Nakon kilometara kroz šumu takve male stvari postanu veliki užitak.
A tamo nas je ponovno dočekao naš Marko.
Savjetovao nam je da produžimo još 4–5 kilometara do Ribnjaka kako bismo si barem malo olakšali sutrašnji dugi dan.
Poslušali smo ga.
Još nekoliko kilometara u noge i stigli smo do Ribnjaka, gdje nas je Marko ponovno dočekao i odvezao do smještaja.
I tako večeras možemo reći:
Papuk je iza nas.
Bilogora je pod našim nogama.
A put prema drugom domu nastavlja se. 
Sutra nas čeka poseban dan jer nas je više na trailu.
Krećemo rano iz Ribnjaka, dok se dan tek bude budio. Pred nama je puno kilometara, a nadamo se stići sve do Ribnjačke.
Ali sutra kilometri neće biti najvažniji.
Bit će važni ljudi koji će ih dijeliti s nama.
Jer ovaj projekt nikada nije bio samo o tome koliko kilometara možemo prijeći. „Između dva doma“ je priča o ljudima, susretima, pripadanju i nevidljivoj niti koja povezuje Hrvatsku s nama koji smo svoj život izgradili daleko od nje.
I možda upravo zato svaki korak prema Savudriji sve više osjećamo kao korak između naša dva doma.
Korak po korak.
Kilometar po kilometar.
Priča po priča.
IZMEĐU DVA DOMA.
