Novo Zvečevo – Crni vrh – Petrov vrh
Jutros smo napustili naš Little House on Papuk, koji nam je posljednjih dana zaista bio kao mali dom daleko od doma. Veliko hvala našoj gazdarici Mariki koja se pobrinula da imamo sve što nam treba i da se osjećamo kao kod svoje kuće. Od srca preporučujemo Little House on Papuk svakome tko dolazi u ovaj prekrasni kraj. 
A onda – naš Trail Angel Marko Majić. 
Već nekoliko dana Marko je naša logistika, vozač, planinar, vodič i sigurnost na Papuku. Ostavlja svoje obaveze, vozi nas na mjesto gdje smo prethodnog dana završili, prebacuje auto na drugu stranu staze i onda nam još krene ususret. Kad znaš da negdje ispred tebe ide čovjek koji poznaje planinu i čeka te – nekako je i korak sigurniji.
Marko, veliko ti hvala. Bez tebe bi ova tri dana preko Papuka bila neusporedivo teža.
Jutros nas je odvezao u Novo Zvečevo, upravo tamo gdje smo jučer završili, i krenuli smo dalje.
Papuk nam danas nije dao ni metra za zagrijavanje. 
Od samog početka staza je bila strma, zahtjevna i na pojedinim dijelovima poprilično neokrčena. Tako je bilo gotovo sve do podnožja Crnog vrha.
A onda je počeo pravi uspon.
Na nekim dijelovima išli smo gotovo četveronoške. Strmo, teško, koncentracija na svaki korak… ali kada smo napokon stigli gore, Papuk nas je nagradio.
Prekrasna šuma, mir, zelenilo i onaj osjećaj koji poznaje svaki planinar.
Danas nam je Šime bio glavni fotograf, pa ovaj put neću ni pokušavati sve opisati riječima. Fotografije pričaju svoju priču.
Usred šume dočekala nas je neobična kamena Piramida – stara geodetska odnosno trigonometrijska točka. Prema lokalnoj predaji, potječe još iz vremena Austro-Ugarske i služila je geodetima pri izmjeri zemljišta i izradi karata. Danas stoji skrivena među drvećem kao podsjetnik na vrijeme kada se prostor mjerio triangulacijom, mnogo prije GPS-a i satelita.
Kod kamene Piramide dočekao nas je i Marko i tu smo napravili fotografiju koja će nam sigurno ostati kao jedna od uspomena s Papuka. Zajedno smo nastavili prema Planinarskom domu Petrov vrh, našem završetku današnjeg hodanja.
A onda – ekspresna promjena programa.
Tuširanje, čista odjeća i Marko kaže: idemo u Daruvar!
I tako smo prvi put u životu stigli u Daruvar.
A imamo s Daruvarom jednu malu priču. Dok smo tijekom naših dolazaka u Hrvatsku iznajmljivali automobile, nekako smo često završavali s registracijskim oznakama DA. Znali smo da je to Daruvar, ali u Daruvar nikada nismo bili. Godinama smo vozili „DA“, a danas smo napokon došli vidjeti grad čije smo tablice toliko puta vozili.
I Daruvar nas je stvarno iznenadio.
Prošetali smo prekrasnim Julijevim parkom, među cvijećem i ogromnim starim stablima. Naišli smo na bistu grofa Julija Jankovića, a ime Janković nas prati već drugi dan – jučer Jankovac na Papuku, danas Julije Janković u Daruvaru.
Vidjeli smo stari Glazbeni paviljon, Antunovu kupku iz 1762. godine i prepoznatljivo Centralno blatno kupalište s kupolom. Nakon svih kilometara koje smo napravili posljednjih dana, kad smo pročitali „blatno kupalište“, pomislili smo da je to možda konačno mjesto namijenjeno baš nama.
Ali ono što nas je možda najviše impresioniralo bila su stabla.
Zastali smo uz ogromnu javorolisnu platanu posađenu oko 1860. godine, u vrijeme Julija Jankovića. Dečki su je pokušali zagrliti – dvojica muškaraca, četiri ruke i još uvijek nedovoljno. 
Više od 160 godina to stablo stoji na istome mjestu. Generacije ljudi prolazile su ispod njegovih grana, grad se mijenjao, ljudi dolazili i odlazili, a ono ostalo.
Kad bi samo takvo stablo moglo pričati, koliko bi priča znalo ispričati…
A upravo su priče ljudi i generacija ono što mi tražimo na ovom našem putovanju Između dva doma.
U Daruvaru smo naišli i na tragove snažne češke baštine ovoga kraja. I to nas je ponovno vratilo našoj temi – ljudima koji su negdje pronašli novi dom, a kroz generacije nastavili čuvati svoj jezik, kulturu, običaje i uspomenu na mjesto iz kojeg su potekli. Različiti putevi, različite zemlje, ali osjećaj koji mnogi od nas dobro poznaju.
Prošetali smo i središtem grada, zastali kod starog meteorološkog stupa i na kraju ušli u pravoslavnu Crkvu Svetih Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora, dovršenu 1756. godine. Unutra nas je dočekao prekrasan stari ikonostas.
Vrata su bila otvorena pa smo ušli.
Na ovom putovanju ne pitamo kojoj crkvi pripadaju otvorena vrata. Ako nas prime, uđemo, zastanemo u tišini i zahvalimo za još jedan siguran dan, za ljude koje susrećemo i za naše Trail Angele koji nam iz dana u dan pokazuju koliko dobrote postoji među ljudima. 
Daruvar – prvi put, ali sigurno ne grad koji ćemo zaboraviti.
Jutros divlji Papuk, strmi usponi i Crni vrh.
Navečer parkovi, toplice, stoljetna stabla i jedan grad koji smo godinama poznavali samo po dvije oznake na registraciji:
DA.
Danas te dvije oznake konačno imaju i svoje mjesto, svoje slike i svoju uspomenu.
Sutra nastavljamo iz Planinarskog doma Petrov vrh, a ruta nas vodi preko Bastajskih Brđana – Malog Miletinca – Dijakovca – Rastovca – Vilinog Oka – do Ođenice.
IZMEĐU DVA DOMA 
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
