Oko nas se događaju prekrasne stvari, često tiho i nenametljivo, ali toliko snažno da ih je nemoguće ne primijetiti.
Što smo duže na ovom putu, sve više shvaćamo da Croatia Long Distance Trail nije samo staza koju prelazimo kilometrima.
To su ljudi.
Ljudi koji nas dočekaju.
Ljudi koji nas odvezu.
Ljudi koji odvoje svoje vrijeme i ostave vlastite obaveze kako bi nama olakšali put.
Ljudi koje jučer možda nismo ni poznavali, a danas ih s ponosom i dubokom zahvalnošću zovemo našim Trail Angelima. 
Jutros smo se rano probudili u Planinarskoj kući Krndija, zahvalni na toplom gostoprimstvu i dobroti naših domaćina.
A naš Trail Angel Tihomir Kolembus već je bio spreman.
Došao je po nas i odvezao nas natrag na mjesto gdje nas je jučer pokupio, kako bismo mogli nastaviti točno ondje gdje smo stali.
Možda se nekome takva vožnja čini kao mala stvar, ali nama je značila jako puno. Uvelike nam je olakšala nastavak puta i omogućila da sve prođemo onako kako smo zamislili.
Tihomire, od srca ti hvala.
Hvala ti na vremenu, vožnji, pomoći, strpljenju i dobroti. Hvala ti što si svoje vrijeme poklonio nama i što si nam pokazao koliko čovjek može učiniti za drugoga. Takva se dobrota na dugom putu ne zaboravlja.
Iz Zoljana, Poljane krenuli smo prema Petrovom Vrhu.
Početak staze bio je prilično lagan. Trave je bilo dosta, a jutarnja rosa brzo nam je smočila noge.
Ali nakon svih ovih kilometara – mokre noge više nisu neka velika vijest. 
Ubrzo smo ušli u šumu.
Velika stabla iznad nas, hladovina, mir i onaj poseban miris šume…
Pravi užitak za hodanje.
Veći dio današnje staze vodio je uzbrdo, ali noge su očito već shvatile što im je posao. 
Uspon smo prošli bez većih problema i korak po korak stigli do Petrovog Vrha.
A tamo nas je čekalo još jedno prekrasno iznenađenje.
Dočekao nas je naš novi Trail Angel, Marko Majić.
Marka smo upoznali prošle godine, kada smo zajedno hodali Put Oluje. Upravo smo s njim među prvima počeli razgovarati o Slavoniji i našoj želji da je upoznamo kroz ovaj projekt. Od samog početka bio nam je velika podrška, pratio je našu priču i iskreno se veselio svemu što radimo.
Zato nam je posebno značilo što je, nakon našeg dogovora, došao pomoći nam prijeći Papuk.
Marko je ostavio svoje obaveze i ponudio nam pomoć koja nam u sljedećim danima znači neizmjerno puno – pomoći će nam prijeći Papuk.
Sljedeća tri dana vozit će nas do mjesta na kojem nastavljamo hodati i dočekivati nas s druge strane nakon završene dionice.
To nije samo prijevoz.
To su njegovo vrijeme, trud, organizacija i spremnost da nam nekoliko dana bude na raspolaganju. To je velika pomoć i ogromna gesta dobrote.
Kad netko zbog dvoje ljudi koje prati na njihovom putu promijeni svoje planove i odvoji nekoliko dana svog života, to se ne može dovoljno platiti niti dovoljno riječima zahvaliti.
Marko, od srca ti hvala.
Hvala ti što si od samog početka vjerovao u našu priču, što si nam bio podrška još od naših prvih razgovora o Slavoniji i što si odlučio biti dio našeg puta. Hvala ti što si došao pomoći nam prijeći Papuk i što si svoje vrijeme stavio na raspolaganje nama. Tvoja dobrota ostat će nam zauvijek u lijepom sjećanju.
I onda, kao da današnji dan još nije rekao posljednju riječ, stigli smo u naš smještaj – Little House on Papuk.
Gazdarica Marika dočekala nas je toplo, srdačno i s puno ljubavi.
Najprije rakija. 
A onda pred nas stiže veliki pladanj svega domaćega – slanina, sir, salame…
Nakon dana hodanja i uspona, teško je opisati koliko takav stol izgleda posebno.
Ali nije stvar samo u hrani.
Stvar je u osjećaju da si dobrodošao.
Da te netko čeka.
Da se netko potrudio zbog tebe.
Da si, barem na trenutak, među svojima.
Marika hvala ti od srca na toplom dočeku, gostoprimstvu i svemu što si nam pripremila. Hvala ti što si nam otvorila vrata svog doma i učinila da se osjećamo kao da smo stigli kod obitelji.
Danas možda nismo imali neku veliku znamenitost, veliki grad ili veliki događaj.
Ali imali smo nešto puno vrijednije.
Imali smo dobre ljude.
Ljude koji su nam pomogli.
Ljude koji su nas dočekali.
Ljude koji su nam poklonili svoje vrijeme.
Ljude koji su nam pokazali da dobrota još uvijek živi u svakom kutku naše Hrvatske.
Na ovom putu stalno govorimo o dva doma – o Hrvatskoj i zemljama u koje su naši ljudi otišli stvarati nove živote.
Ali hodajući Hrvatskom otkrivamo još nešto.
Dom ponekad nije samo mjesto.
Ponekad je dom osjećaj koji ti netko pruži.
Osjećaj koji dobiješ kroz vožnju, otvorena vrata, pun stol, kavu, razgovor ili jednostavno pitanje:
„Kako vam mogu pomoći?“
Oko nas se lijepe stvari događaju same od sebe.
Ali mi ih više nikada nećemo uzimati zdravo za gotovo.
Svaka poruka.
Svaki poziv.
Svaka vožnja.
Svaki obrok.
Svaki krevet.
Svaka pružena ruka.
Svaki čovjek koji nam je na bilo koji način olakšao ovaj put.
Sve to nosimo sa sobom.
Bogu smo neizmjerno zahvalni na svakom sigurnom kilometru, na zdravlju, snazi i ljudima koje nam šalje na put. 
A svim našim Trail Angelima, domaćinima i ljudima dobre volje možemo samo reći:
Hvala vam. Hvala vam od srca. Bez vas bi ovaj put bio puno teži, a s vama je postao neusporedivo ljepši i bogatiji.
Sutra nastavljamo dalje preko Papuka.
Korak po korak.
Priča po priča.
Čovjek po čovjek.
Zahvalnost po zahvalnost.
Između dva doma. 
