Donja Batina – Brlekovo – Lipovec – Poljanica Bistrička – MARIJA BISTRICA 
Danas nam je kilometraža bila mala – svega 15 kilometara – i prije 10 sati već smo stigli u Mariju Bistricu.
I baš nam je drago da je danas tako.
Nakon svih ovih kilometara, susreta, uspona i silazaka, kiše i sunca, šuma, sela i gradova, željeli smo ovdje provesti malo više vremena. Zastati. Pomoliti se. I prije svega – zahvaliti.
Ovo naše hodanje odavno više nije samo Šimina i moja priča.
Uz nas hodaju i svi oni ljudi koje smo susreli putem.
Danas se u Mariji Bistrici želimo pomoliti i zahvaliti za sve vas.
Za svakoga tko nam je na bilo koji način pomogao.
Za naše obitelji koje nas podržavaju i brinu o nama.
Za ljude koji su nas ugostili i otvorili nam vrata svojih domova.
Za one koji su nas vozili na stazu i dolazili po nas kada bismo završili.
Za one koji su nam pomogli pronaći smještaj, oprati odjeću, napuniti boce vodom ili jednostavno pitali:
„Treba li vam što?“
Za svaku kavu koju nam je netko skuhao ili ponudio.
Za svaki komad kruha, ručak, večeru, sok, čašu vode i rakijicu. 
Za sve jabuke, kruške, šljive, smokve, grožđe, breskve i orahe koje smo putem ubrali – i za ljude čije su nam voćke davale snagu kada nam je baš trebala. 
Za svakoga tko nam je mahnuo iz dvorišta, zatrubio iz auta, zaustavio nas na cesti, poželio sretan put ili rekao:
„Pratimo vas!“
Za ljude koji su nam prilazili jer su prepoznali naše majice i zastave Hrvatske i Australije.
Za sve one koji nam šalju poruke podrške, savjete i informacije o stazi.
Za one koji dijele naše objave i tako pomažu da priča Između dva doma putuje dalje od naših koraka.
I posebno za one koji nam kažu da navečer ne idu spavati dok ne vide našu objavu i ne uvjere se da smo dobro i da smo sigurno završili još jedan dan.
Možda ni ne znate koliko nam to znači.
A danas želimo posebno zahvaliti i našem Trail Angelu Marku Majiću.
Marko više nije samo čovjek koji nas doveze na početak staze i dočeka na kraju.
On pazi gdje smo, razmišlja unaprijed što nam treba, brine o našoj logistici, čeka nas, organizira i traži rješenje prije nego što mi uopće shvatimo da imamo problem.
Kad znaš da te na kraju dugog dana netko čeka, korak je nekako lakši.
Marko, hvala ti što si naš Trail Angel u pravom smislu te riječi – i što si postao dio naše priče Između dva doma.
Hvala i svim našim Trail Angelima, prijateljima, rodbini, poznatima i potpuno nepoznatim ljudima koji su nam putem postali prijatelji.
Ne možemo svakoga danas imenovati, ali svakoga nosimo sa sobom.
I zato smo se danas u Mariji Bistrici pomolili za sve vas.
Za zdravlje.
Za obitelji.
Za one koji su daleko od svoga doma.
Za one koji žive između dva doma.
Za one koji su otišli i za one koji su ostali.
I za sve dobre ljude koje nam je ova staza dovela u život.
Kada smo krenuli iz Iloka, znali smo koliko kilometara imamo pred sobom.
Ali nismo mogli znati koliko ćemo ljudi putem ponijeti u srcu.
Danas to znamo.
A nakon molitve – došlo je vrijeme i za malo uljepšavanja. 
Iz frizerskog salona GLAMOUR u Mariji Bistrici izašli smo s novim frizurama! 
Stvarno smo prezadovoljni. Gazdarica salona – Andreja Milički – zaista zna svoj posao. Toliko profesionalnosti, ljubaznosti i osjećaja za ono što radi. Od srca hvala i sve preporuke za GLAMOUR.
Po odlasku iz Marije Bistrice željeli smo obići i dvorac Veliki Tabor.
Ali… opet smo zakasnili. 
Izgleda da nam se to polako pretvara u tradiciju!
Nema veze – ostavljamo nešto i za sljedeći dolazak.
Dan smo završili s našim Vesnom i Markom, uz dobru i ukusnu večeru u restoranu Grešna Gorica. Sve pohvale za hranu, gostoprimstvo i lijep završetak našeg 30. dana.
30 dana na stazi.
30 dana koraka, susreta, priča, dobrih ljudi i uspomena koje ćemo nositi puno duže od ove staze.
HVALA VAM OD SRCA.
Šime i Jelena
Između dva doma | Between Two Homes
