Golubovec – Vilinska špica – Ivanščica – Juranščina – Belec – Batina
Kao i gotovo svako jutro, i danas smo na stazu krenuli prije šest sati.
Ali jutros nas je odmah dočekalo malo iznenađenje – kafić je već bio otvoren! 
Kad ti se prije šest ujutro na putu nađe otvoren kafić, to se ne propušta. Popili smo kavu i krenuli veseli u još jedan dan.
I naravno, Marko nas je ponovno dovezao na početak staze. 
Već smo se toliko navikli na njegovu brigu da nam ponekad promakne napisati koliko nam zapravo znači sve što radi za nas. Ujutro nas odveze tamo gdje trebamo nastaviti, a nakon mnogo sati hodanja ponovno nas čeka na kraju staze.
Ali danas je Marko napravio nešto još ljepše.
Dok smo mi hodali svojim putem preko Ivanščice, Marko je krenuo pješice s naše dolazne točke nama ususret. Nakon sati provedenih u šumi, susreli smo se kod Pasarićeve kuće.
Od Pasarićeve kuće Marko je nastavio hodati zajedno s nama, pa smo dio današnje staze prošli svi zajedno. Nakon svih kilometara koje svakodnevno napravi autom zbog nas, danas je dodao i svoje kilometre pješice.
Marko, hvala ti što nas ne samo voziš na stazu i čekaš na kraju, nego što si postao pravi dio našeg putovanja i naše priče Između dva doma. 
A danas – ŠUMA. 
Cijeli dan šuma, pa ćemo danas o šumi i pisati.
Od Golubovca prema Vilinskoj špici i dalje prema Ivanščici hodali smo gotovo neprestano pod krošnjama. Visoka stabla, lišće pod nogama, poneki tračak svjetlosti koji se probije kroz granje i ona posebna tišina koju možeš doživjeti samo duboko u šumi.
Nema automobila. Nema gradske buke. Ponekad nema ni razgovora.
Samo naši koraci i šuma.
A onda – Ivanšćica
Tako lijepo i nježno ime, a planina baš i nije tako nježna. 
Ivanščica je najviša gora Hrvatskog zagorja, s najvišim vrhom na 1060 metara. Njezine su padine obrasle gustim šumama i ispresijecane dolinama i jarcima.
Na karti možda ne izgleda tako strašno, ali mi smo je danas itekako osjetili. 
Satima smo hodali, penjali se i penjali, a imali osjećaj kao da gotovo nikamo ne napredujemo.
Pogledaš ispred sebe – šuma.
Pogledaš iza sebe – šuma.
Pogledaš gore – opet šuma.
Ali upravo u tome je bila ljepota današnjeg dana.
Na koti 1000 metara dočekala nas je tabla s pričom „Legenda o Ivančici“.
Legenda govori o lijepoj djevojci Ivančici, vilama i vilenjacima, ljubavi i čekanju onoga koji će je osloboditi. Spominje i stare utvrđene gradove koji su nekada stajali na Ivanščici i njezinim obroncima.
Kad satima hodaš kroz ovakvu šumu, nije teško razumjeti kako su nekada nastajale priče o vilama i vilenjacima.
A mi smo danas prošli i preko mjesta koje nosi baš čarobno ime – Vilinska špica.
Tko zna… možda su nas vile cijelo vrijeme gledale iza nekog stabla, samo mi nismo dovoljno pažljivo gledali. 
Negdje među svom tom šumom naišli smo i na jedno posebno mjesto.
Kapelicu, zvono, križ i kip Majke od Zdravlja.
Uz kapelicu stoji kip Majke od Zdravlja, a na ploči uz njega piše da je postavljen zalaganjem članova HPD Ivančica i njihovih prijatelja, na spomen preminulim planinarima.
Pred Majkom Božjom ostavljene su krunice i svijeće.
Naravno da smo i mi zastali.
Takva mjesta na stazi uvijek nas malo umire.
Netko je ovdje zastao prije nas.
Netko se pomolio.
Netko zapalio svijeću za osobu koju voli.
Netko se zahvalio što je sretno stigao.
A danas smo tim istim putem prošli i mi.
Nakon Ivanščice put nas je vodio dalje prema Juranščini, Belecu i na kraju Batini.
I opet – šuma, šuma i još malo sela.
Ali danas nam ništa drugo nije ni trebalo.
Jer Hrvatsku na ovom našem putovanju ne upoznajemo samo kroz gradove, sela i ljude koje susrećemo.
Upoznajemo je i ovako – korak po korak, kroz njezine planine i šume, kroz legende, stare puteve, male kapelice i mjesta na kojima su generacije prije nas ostavljale svoje tragove.
Zato je ovaj današnji dan tako lijepo povezan s našom pričom Između dva doma.
Mi koji smo otišli daleko od Hrvatske često u sebi nosimo slike mora, sela, crkava i rodnih kuća.
A hodajući Croatian Long Distance Trailom otkrivamo i neku drugu Hrvatsku.
Tihu Hrvatsku. Zelenu Hrvatsku. Hrvatsku skrivenu duboko u šumi. 
I danas smo je, na Ivanščici, osjetili punim srcem – a bogme i nogama. 
Od Golubovca, preko Vilinske špice i Ivanščice, pa kroz Juranščinu i Belec sve do Batine – bio je ovo jedan dugačak, šumski i poseban dan.
Ivanščice, bila si prekrasna… ali danas smo te pošteno zaslužili!
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
