Križovec – Peklenica – Mursko Središće – Hlapičina – Marof – Sveti Martin na Muri – Čestijanec – Bukovje – Štrigova
Najviše volimo krenuti rano, prije šest sati, dok se dan tek budi, ceste i sela još miruju, a mi imamo osjećaj da je staza samo naša.
I jutros nas je naš Trail Angel Marko odvezao tamo gdje smo jučer završili.
Marko već danima brine o našoj logistici, vozi nas na stazu, dočekuje na kraju i uvijek nekako uspije pronaći još nešto što trebamo vidjeti i doživjeti. 
Zato smo se već ujutro pitali:
„A gdje će nas Marko danas odvesti kad završimo hodanje?“ 
Hvala ti, Marko. Uz tebe ne moramo razmišljati gdje nam je auto, kako ćemo se vratiti ni što smo možda propustili vidjeti. Mi samo hodamo – a ti se pobrineš za ostalo. 
Prvih nekoliko sati išlo nam je odlično. Korak lagan, raspoloženje dobro i mislili smo – danas će ovo biti milina.
Ali CLDT te vrlo brzo podsjeti da se ne treba prerano veseliti.
Počela je kupina.
Pa visoka trava.
Pa kopriva.
Pa opet kupina.
Na nekim dijelovima doslovno smo se morali probijati kroz raslinje. Jedan dio staze bio je toliko zarastao da prolazak više nije bio moguć pa smo izašli kroz selo na glavnu cestu i tako nastavili.
Ali onda dolazi trenutak zbog kojeg zaboraviš i kupine, i koprive, i umorne noge.
Mlin na Muri.
Tamo nas je ponovno čekao Marko, a za nas je to bilo puno više od običnog mjesta na karti.
Došli smo do najsjevernijeg dijela Hrvatske, uz samu rijeku Muru i slovensku granicu. Tu, kraj Žabnika, nalazi se najsjevernija točka Republike Hrvatske, a Mura još uvijek okreće veliko kolo jedinog plovećeg riječnog mlina u Hrvatskoj. (visit.svetimartin.hr)
Stajati tamo sa hrvatskom i australskom zastavom bilo je nešto posebno.
Došli smo iz Australije hodati Hrvatskom.
Krenuli smo iz Iloka, dan za danom prelazili kilometre, ravnice, šume, Papuk i Bilogoru, prolazili kroz gradove i mala sela, upoznavali ljude i slušali njihove priče – i sada stojimo gotovo na samom sjevernom rubu naše Hrvatske.
Mala točka na karti, a veliki osjećaj u srcu. 
Ali dan još nije bio gotov.
U drugom dijelu dana CLDT nas je ponovno poslao ravno u – draču.
Pokušali smo se probiti. Jednim dijelom smo i uspjeli, ali kada više nije imalo smisla gurati kroz kupinu, visoku travu i koprive, ponovno smo izašli na glavnu cestu.
Danas nam je definitivno bio jedan od napornijih dana na stazi.
Nije uvijek CLDT široka šumska cesta, lijepo pokošena livada i pogled od kojeg zastaneš.
Nekada je upravo ovakav.
Zarastao, težak i tvrdoglav.
A onda moraš biti još malo tvrdoglaviji od njega. 
I tako smo stigli do Štrigove.
Umorni, izgrebani, ali zadovoljni.
A tamo – naravno – čeka Marko.
I sad znamo odgovor na jutrošnje pitanje:
„Marko, gdje danas idemo na izlet?“
MAĐERKIN BREG! 
I kakav završetak jednog ovako napornog dana!
Iznad Štrigove, usred prekrasnog međimurskog vinogorja, nalazi se Mađerkin breg. Sam brijeg je na oko 341 metar nadmorske visine, a vidikovac visok oko 27 metara podiže posjetitelja na približno 361 metar. Za vedrog vremena pogled odavde seže prema čak pet država – Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji i Slovačkoj. (vidikovac.eu)
A oko nas – vinogradi.
Red do reda, preko brežuljaka, kao da ih je netko nacrtao.
Ovo je pravi vinogradarski kraj, a Štrigova i okolna međimurska brda poznati su po vinskim kućama, podrumima i generacijama obitelji koje ovdje njeguju vinovu lozu. (strigova.info)
Gledaš te vinograde i odmah razumiješ zašto su vino, zemlja i loza toliko duboko utkane u život ovoga kraja.
Nakon cijelog dana kupina, kopriva, visoke trave i probijanja kroz zaraslu stazu, stajati gore i gledati preko vinograda bilo je kao nagrada.
I upravo to volimo kod ovog našeg hodanja.
Ujutro nikada ne znaš što će ti dan donijeti.
Možda čistu stazu.
Možda draču do preko glave.
Možda umorne noge.
A možda na kraju dana stojiš iznad međimurskih vinograda, gledaš prema nekoliko država i pomisliš:
Kako je lijepa ova naša Hrvatska.
Hvala ti, Marko, za još jedan dan, za svu logistiku, brigu i za još jedan izlet koji sami vjerojatno ne bismo stigli organizirati.
Sutra nastavljamo dalje.
Jer Između dva doma nije samo hodanje od jedne točke do druge.
To su ljudi koje susrećemo, mjesta koja upoznajemo, priče koje nosimo sa sobom – i Hrvatska koju svakim danom upoznajemo malo više.
IZMEĐU DVA DOMA – BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
