Štrigova – Martinovski Breg – Prekopa – Gornja Dubrava – Badličan – Bogdanovec – Macinec – Gornji Hrašćan – Varaždin
28 km
Jutros smo krenuli iz Štrigove, ali prije nego što smo stvarno zakoračili prema Varaždinu, popeli smo se do crkve. Prekrižili smo se, kao što to često činimo prije puta, i još jednom pogledali Štrigovu s visine. Odozgo se pruža prekrasan pogled preko brežuljaka, vinograda i cijelog kraja koji smo proteklih dana upoznavali korak po korak. 
Naš dobri Trail Angel Marko Majić jutros nas je ponovno odvezao na mjesto gdje nastavljamo stazu. Marko je već odavno prestao biti samo naša logistika. On zna gdje smo, gdje ćemo završiti, gdje treba doći po nas – a često već ima i ideju kamo ćemo poslije staze. 
Marko, hvala ti što nas pratiš, čuvaš i olakšavaš nam svaki dan. Kad znaš da te netko čeka na kraju staze, nekako je i korak lakši.
Današnja dionica bila je oko 28 kilometara i nakon nekoliko dana borbe s kupinom, koprivama i visokom travom, danas – milina! Staza je bila čista i lijepa za hodanje pa smo mogli pružiti korak i jednostavno uživati.
Ali nešto mi je danas posebno zapelo za oko.
Kako je sve uređeno.
Okućnice, vrtovi, oranice, vinogradi, voćnjaci… trava pokošena uz ceste i potoke, cvijeće oko kuća, voće gotovo u svakom dvorištu. Veliki vinogradi protežu se preko brežuljaka, a sve izgleda njegovano i obrađeno.
Ovdje se vidi ruka čovjeka. Vidi se koliko ljudi rade i koliko brinu o svojoj zemlji.
Narod je ovdje stvarno jako, jako vrijedan.
Sušu smo primjećivali gotovo svuda otkako hodamo Hrvatskom i na mnogim mjestima zemlja je pokazivala koliko joj nedostaje vode. Danas se, međutim, na ovom području to nekako manje osjećalo.
A mi smo, naravno, ponovno imali svoju malu „trgovinu uz stazu“.
Kruške, jabuke, šljive, grožđe…
Jabuke velike i nevjerojatno sočne, kruške pune soka, a u vinogradima je već počela berba grožđa. Kad hodaš cijeli dan, nema boljeg od voća koje ubereš usput i pojedeš odmah pod stablom. To su mali gušti našeg CLDT-a. 
Marko nas je ponovno dočekao u Gornjem Hrašćanu. Sjeli smo zajedno na kavu, malo predahnuli i ispričali se, a onda smo Šime, Jackie i ja nastavili svojim nogama prema Varaždinu. Marko je, naravno, krenuo svojim putem da bi nas ponovno čekao na kraju.
A danas smo imali i posebno drage goste.
Došli su nam moj brat Mile i Ankica.
Došli su nas vidjeti, ali posebno Jackie, jer ona sutra odlazi. Nije stigla otići u Strmačku i posjetiti ih jer je odlučila da će svojih svih sedam dana u Hrvatskoj hodati s nama.
Jer upravo je zbog toga i došla iz Australije.
Jackie je moja najstarija nećakinja i ovih sedam dana nije došla na odmor. Došla je biti dio naše priče.
S aviona – na stazu.
Sa staze – gotovo ravno natrag na avion.
Sedam dana hodanja, kilometara, ranih jutara, šuma, nasipa, sela, kupina i kopriva, kava uz stazu, smijeha i razgovora.
Nije tražila lakši dan niti je željela propustiti dio staze kako bi negdje otišla. Rekla je da je došla hodati s nama – i upravo je to napravila.
Jackie, teško mi je vjerovati da nas sutra već napuštaš.
Bilo je posebno imati te uz sebe. Mi ionako puno hodamo i putujemo zajedno u Australiji, ali ovih sedam dana u Hrvatskoj imali su neko drugo značenje. Hodala si s nama kroz zemlju iz koje potječe naša obitelj i postala dio Između dva doma ne samo kao moja nećakinja, nego kao još jedna generacija hrvatskog iseljeništva koja želi upoznati, razumjeti i sačuvati svoje korijene.
I upravo zbog takvih trenutaka ovaj projekt postoji. 
A naš 24. dan završio je u prekrasnom Varaždinu.
Iako su noge nakon 28 kilometara već rekle da bi bilo dosta za danas, mi očito još uvijek ne znamo završiti dan samo odlaskom u smještaj.
Prošetali smo Varaždinom i otišli do Starog grada, najprepoznatljivijeg simbola grada. Prošli smo i njegovom lijepom povijesnom jezgrom, među starim palačama, trgovima i ulicama.
Varaždin ima neku posebnu eleganciju. Grad je uredan, živ, a opet nekako miran. Dok hodaš njegovim starim ulicama, na malom prostoru vidiš toliko povijesti – od srednjovjekovnih tragova do raskošnog baroka.
Posebno nas je privukao Stari grad, utvrda koja se stoljećima gradila i mijenjala, a danas je jedan od najvažnijih simbola Varaždina.
Lijep završetak jednog dugog dana – nakon 28 kilometara prirode, sela, vinograda i voćnjaka, završili smo među ulicama jednog od najljepših povijesnih gradova sjeverne Hrvatske.
Još jedan grad.
Još jedan dan.
Još 28 kilometara iza nas.
A sutra će staza ponovno izgledati malo drugačije.
Jackie odlazi, a nakon svih dragih ljudi koji su nam se proteklih dana pridruživali, na stazu ponovno izlazimo samo Šime i ja.
Bit će neobično ponovno hodati samo nas dvoje.
Ali nećemo biti sasvim sami.
Naš dobri, vjerni i neumorni Trail Angel Marko Majić i dalje ostaje uz nas.
SUTRA – 25. DAN:
Varaždin – Petrijanec – Zelendvor – Marčan – Donja Voća
I tako ponovno idemo dalje.
Korak po korak.
Mjesto po mjesto.
Priča po priča.
Jer kilometri prolaze, ali ono što nam ljudi i ova staza ostavljaju – to nosimo sa sobom.
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
