Gornji Kuti – Delači – Moravička Sela – Podstene – Pauci – Gorani – Žrnovac – Gornja Dobra – Divjake – Hribac – Skradski Vrh – Veliko Selce – Skrad
Još je bilo rano, sve gotovo u mraku, a horizont se već zapalio crvenim i narančastim bojama.
Kao i toliko puta do sada, naš Trail Angel Marko Majić pobrinuo se da stignemo na početak današnje etape. Odvezao nas je u Gornje Kute, tamo gdje smo jučer završili i odakle smo jutros nastavili dalje.
Marko, hvala ti. 
Toliko smo ti puta već zahvalili, ali iza naših kilometara stoji i puno tvojih kilometara – vožnje, čekanja, organiziranja i stalne brige da nama ništa ne nedostaje.
A danas smo imali i posebno drago društvo.
S nama je hodao naš prijatelj Darko Gavrić Čerčo.
S Darkom nas vežu planine, PD Dinaridi, zajednički kilometri i prijateljstvo koje nam puno znači. Danas smo kroz goranske šume hodali, pričali i jednostavno uživali u današnjem danu.
Gorski Kotar nam je danas pokazao svu svoju ljepotu. 
Na Špičastom vrhu, 702 m, dočekao nas je prizor za pamćenje – ispod nas pravo more magle, a iznad sunce i plavo nebo. Goranski vrhovi izranjali su iz bijelog pokrivača i teško je bilo samo napraviti fotografiju i nastaviti dalje.
Uz put smo naišli i na poučne ploče koje pričaju jednu drugu priču ovog kraja.
Ondje gdje su nekada bile oranice, livade i pašnjaci, danas se ponovno širi šuma. Kako su se sela praznila i poljoprivreda napuštala, priroda je polako uzimala natrag prostor koji je čovjek nekada obrađivao.
Dok hodamo kroz ova mala goranska sela, ta se promjena ne čita samo na pločama i starim fotografijama – vidi se svuda oko nas.
A onda, negdje na polovici današnje staze, dogodio se trenutak koji smo dugo čekali.
PREŠLI SMO 1.000 KILOMETARA! 
Tisuću kilometara od Iloka.
Tisuću kilometara kroz gradove i sela, ravnice i planine, šume i polja. Po suncu i kiši, kroz blato i hladna jutra. Korak po korak. Dan po dan.
Ali kada danas pomislimo na tih 1.000 kilometara, ne mislimo samo na broj.
Mislimo na ljude.
Na sve one koji su hodali s nama, vozili nas, čekali, otvorili nam vrata svojih domova, ponudili kavu ili obrok, ubrali s nama voće, ispričali svoju priču, zaustavili nas na cesti, poslali poruku ili nas jednostavno pratili izdaleka.
Upravo zbog njih ovih 1.000 kilometara nije samo udaljenost na karti.
To je tisuću kilometara priča, susreta, prijateljstava i povezivanja Hrvatske i iseljeništva.
Kada smo 17. kolovoza krenuli iz Iloka, znali smo da je pred nama dug put. Ali teško je bilo zamisliti kako će izgledati trenutak kada iza sebe budemo imali prvih 1.000 kilometara.
Danas znamo.
Dogodio se negdje usred Gorskog kotara, na stazi, s ruksacima na leđima i našim dragim Darkom uz nas.
Jer naš put još nije završen.
1.000 kilometara iza nas. Savudrija još uvijek ispred nas. Idemo dalje.
U Žrnovcu su nas dočekali Marko i Škaro.
Došli su provjeriti kako napredujemo. Malo smo se podružili, fotografirali, uvjerili ih da je sve dobro – i nastavili dalje.
A onda se dogodilo nešto što sam čekala otkad smo ušli u Gorski kotar. 
NAPOKON SAM PRONAŠLA VRGANJ!
Jučer sam rekla da ih danas moram ozbiljno tražiti i izgleda da me Gorski kotar čuo. 
Usred šume – moj prvi pravi goranski vrganj!
Po izrazu lica na fotografiji mislim da ne moram ni objašnjavati koliko sam mu se razveselila.
Ali jedan od najposebnijih i najmirnijih trenutaka dana čekao nas je na Skradskom vrhu, na 1.044 metra.
Usred šume nalazi se mala kapelica Marijina Uznesenja na nebo. 
Pročitali smo da se upravo ovdje svake godine 15. kolovoza, na Veliku Gospu, održava sveta misa.
A taj datum za nas ima posebno značenje.
Upravo smo 15. kolovoza u Cetingradu, na Veliku Gospu, primili blagoslov za ovaj naš put.
Danas, 43. dan našeg hodanja, na Skradskom vrhu ponovno nas je dočekala kapelica posvećena Marijinu Uznesenju.
Neke trenutke ne možeš isplanirati.
Jednostavno ti se dogode na putu.
Nakon svih današnjih kilometara čekalo nas je još jedno lijepo iznenađenje.
Naš prijatelj Škaro počastio nas je ručkom.
A što je bilo na stolu?
Naravno – vrganji!
Dakle, danas sam ih prvo pronašla u šumi, a onda su završili i na tanjuru.
Od šume do tanjura u istom danu!
Škaro, najveća ti hvala na ručku, čašćenju, pažnji i prijateljstvu. Nakon cijelog dana provedenog na nogama takva gesta vrijedi još više.
A onda je došlo vrijeme i za rastanak.
Pozdravili smo se sa Škarom i Darkom, koji nastavljaju svojim putem prema Splitu.
Darko, hvala ti za današnje kilometre, razgovore i društvo. Baš nam je bilo lijepo što si ponovno hodao s nama.
Škaro, još jednom od srca hvala za sve.
Obojici želimo sretan i siguran put za Split! 
A mi smo završili još jedan dan našeg dugog puta.
DAY 43.
1.000 kilometara prijeđeno pješice.
Bezbroj susreta, priča i uspomena.
I još uvijek – korak po korak prema Savudriji.
Gorski kotar nas je danas počastio prekrasnim jutrom, morem magle, šumama, vrganjima, dragim ljudima i jednim tihim, posebnim susretom na Skradskom vrhu.
Tisuću kilometara je iza nas.
Ali naša priča još nije završena.
Sutra ustajemo, stavljamo ruksake na leđa i – idemo dalje.
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
