Vrbovsko – Hajdine – Orlove stijene – Razdrto – Male Drage – Velike Drage – Gornji Kuti
Jutros nas je Gorski kotar dočekao bojama koje se teško mogu opisati. 
Još je bila noć, a nebo iznad nas već je gorjelo u crvenim i narančastim bojama. Stali smo na trenutak i samo gledali. Koliko god rano ustajanje ponekad bilo teško, upravo zbog ovakvih trenutaka vrijedi krenuti prije svitanja.
Iz Vrbovskog smo nastavili prema Hajdinama, Orlovim stijenama, Razdrtom, Malim i Velikim Dragama pa sve do Gornjih Kuta.
Današnja staza bila je odlična cijelim putem. 
Šuma, mir i tišina, a onda s vremena na vrijeme malo goransko selo. Upravo kroz ta mala mjesta posebno volimo prolaziti. Kuće, vrtovi, tragovi nekadašnjeg života i ljudi koji još uvijek čuvaju ovaj kraj daju stazi neku posebnu toplinu.
Gorski kotar je zaista drugačiji dio našeg puta. Šume su sve gušće, jutra hladnija, sela manja, a priroda kao da preuzima glavnu riječ. Ovdje čovjek još snažnije osjeti koliko je malen usred svega što ga okružuje.
Na kraju današnje staze u Gornjim Kutima dočekali su nas naši Trail Angels – Marko Majić i Vesna Pehar.
A Gornji Kuti kriju jednu prekrasnu priču. U ovom malom goranskom selu još od 1936. djeluje Hrvatska čitaonica selaKuti, koju su osnovali sami mještani. Danas u njoj ima više od 9.000 knjiga – pravo malo kulturno blago usred Gorskog kotara. 
Naravno, kad su Marko i Vesna s nama, završetak hodanja ne znači i završetak dana. 
Uz kavu smo se dogovorili:
Idemo u špilju Lokvarku!
I kakav je to bio izlet! 
Špilja Lokvarka otkrivena je sasvim slučajno 1911. godine prilikom vađenja vapnenca. Do danas je istraženo 1.179 metara, duboka je čak 275 metara i ima šest etaža, od kojih su prve četiri uređene za posjetitelje. Temperatura u špilji tijekom godine kreće se između 7 i 9 °C. Geolog Josip Poljak svojedobno ju je opisao kao jednu od najljepših špilja hrvatskog krša.
Kroz Lokvarku nas je vodila Lara i stvarno joj moramo dati sve pohvale. 
Informativna, zanimljiva, pristupačna i puna znanja – špilju nam je predstavila na način zbog kojeg smo iz nje izašli još više oduševljeni nego što smo ušli.
Lara, hvala ti! A špilju Lokvarku od srca preporučujemo svima koji dođu u ovaj kraj.
Večeras smo se ponovno morali pozdraviti s našom Vesnom. Sutra je ponedjeljak i posao zove, pa se ona mora vratiti svojim obavezama.
Vesna, hvala ti što svaki slobodan dan koristiš da budeš uz nas. Nadamo se da će vikend brzo doći i da ćemo te ponovno vidjeti na stazi. 
A naš Trail Angel Marko Majić ostaje s nama – vozi, čeka, traži, organizira, smišlja izlete i pazi na nas kao da mu je to jedini posao na svijetu.
Marko, već smo toliko puta napisali „hvala“, ali još uvijek nemamo osjećaj da smo ti dovoljno zahvalili.
I baš kada smo mislili da je dan već bio dovoljno lijep – stiglo nam je još jedno iznenađenje.
Danas su nas došli posjetiti naši prijatelji iz Splita – Zvonko Škaro i naš Darko (Čerčo).
Koliko nam znače ovakvi susreti nakon 42 dana na stazi teško je opisati. Kad ti prijatelji prijeđu toliki put samo da bi te vidjeli, sjeli s tobom za stol i proveli večer zajedno – onda znaš koliko si bogat ljudima.
A još su nas i počastili večerom!
Škaro i Darko, hvala vam na dolasku, druženju, večeri i prije svega, prijateljstvu.
I tako završava naš 42. dan na Croatia Long Distance Trailu.
Jutros crveno nebo iznad Vrbovskog.
Dan u goranskim šumama.
Mala sela.
Gornji Kuti.
Lokvarka duboko pod zemljom.
A navečer – prijatelji za istim stolom.
To je ono najljepše na ovom našem putovanju Između dva doma – nikada ne znamo što će nam novi dan donijeti, ali gotovo svaki završi s još jednom pričom koju ćemo ponijeti sa sobom.
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
