Prvi koraci Croatia Long Distance Traila
Danas smo napravili prve korake jednog puta o kojem smo dugo sanjali.
Krenuli smo iz Iloka – najistočnijeg hrvatskog grada, grada na Dunavu, grada vina, vinograda i bogate povijesti.
Teško je zamisliti ljepše mjesto za početak našeg puta kroz Hrvatsku. Ovdje, na krajnjem istoku naše domovine, započeli smo put koji će nas preko Slavonije i ostatka Hrvatske voditi sve do Savudrije.
Jutro je počelo nakon prekrasnog boravka u Hotelu Dunav. Sve pohvale – novo renoviran, prekrasan, na zaista visokoj razini i iznad svih naših očekivanja. Bio je to savršen početak dana koji ćemo dugo pamtiti.
A onda je došao trenutak polaska.
Nismo krenuli sami.
Uz Šimu i mene bili su naša braća Ivica i Josip te naša nećakinja Katarina, koja je iz Australije došla biti dio ovog posebnog dana. 
Posebno nas je dirnulo što nas je prije polaska došla upoznati i podržati gradonačelnica Iloka. Takvi trenuci puno znače jer nam pokazuju da ovaj projekt polako prestaje biti samo naša priča.
Postaje priča mnogih ljudi koje susrećemo putem.
Podržati nas je došla i Viktorija Alegić, autorica knjige Na Caminu Croatia, koja nije ostala samo na riječima podrške – obula je tenisice i dio današnjeg puta hodala zajedno s nama.
Veliko, veliko hvala i Igoru Nađ, predsjedniku HPD Cibalia Vinkovci, te Ruža Mûller, Zdravka Naletilić, Željko Piljić koji su nas danas podržali i hodali s nama.
A Slavonija nam je već prvoga dana pokazala svoje lice.
Hodali smo kraj iločkih vinograda, kroz nepregledna polja kukuruza i pokraj suncokreta, pod velikim slavonskim nebom.
Suncokreti, kukuruz, vinova loza, ravnica koja se pruža pred nama… prizori zbog kojih na trenutak zaboraviš koliko kilometara imaš u nogama.
Ali jedno danas definitivno nismo mogli zaboraviti – VRUĆINU!
Bilo je jako, jako vruće. Sunce je pržilo, hlada je na pojedinim dijelovima bilo vrlo malo, a kilometri pod punim slavonskim suncem bili su puno teži nego što broj na karti može pokazati.
Negdje tijekom hodanja stigli su nas i mediji.
Snimali su nas na prekrasnom Principovcu, iznad Iloka, okruženom vinogradima.
I tu su me emocije potpuno svladale.
Toliko sam dugo razmišljala što želim reći kada dođe taj trenutak, a kada je kamera bila ispred mene, odjednom su se spojili Ilok, Hrvatska, Australija, naši roditelji, godine provedene daleko od domovine, ljudi čije priče želimo sačuvati i činjenica da smo napokon napravili taj prvi korak.
Nisam rekla sve što sam željela.
Zato ću to napisati sada.
„Između dva doma“ nije samo naše hodanje kroz Hrvatsku.
Ovo je put posvećen hrvatskom iseljeništvu – ljudima koji su jednoga dana spakirali život u nekoliko kofera i otišli daleko od svoga doma, ali Hrvatsku nikada nisu prestali nositi u sebi.
Ali ovo je i priča onih koji su ostali.
Roditelja koji su ispraćali djecu.
Braće i sestara koji su ostajali razdvojeni.
Obitelji koje su desetljećima živjele između dolazaka i odlazaka.
Želimo hodajući Croatia Long Distance Trailom povezivati te dvije strane iste hrvatske priče.
Želimo upoznavati ljude, slušati njihove priče i sačuvati uspomene koje bi jednoga dana mogle nestati zajedno s generacijama koje su ih živjele.
Šime i ja živimo u Australiji i neizmjerno smo zahvalni zemlji koja nam je dala dom i život.
Ali postoji nešto što kilometri i godine ne mogu izbrisati.
Korijeni.
Možemo živjeti tisućama kilometara daleko, možemo imati drugi dom, ali onaj prvi ostaje negdje duboko u nama.
Zato hodamo.
Ne da bismo samo prešli kilometre od Iloka do Savudrije, nego da bismo kroz svaki kilometar povezali ljude, mjesta, uspomene i priče.
I ako na kraju ovoga puta uspijemo sačuvati makar nekoliko priča koje bi inače bile zaboravljene – vrijedilo je napraviti svaki korak.
Današnji put donio je i nešto što nismo mogli planirati.
Zbog požara morali smo promijeniti dio današnje trase. Put nas je tako podsjetio već prvoga dana da možemo napraviti plan, ali priroda ponekad odluči drugačije. Najvažnije je bilo sigurno nastaviti dalje.
Put nas je zatim doveo do Bapske, malog srijemskog mjesta nedaleko od granice sa Srbijom, okruženog plodnom zemljom i poljima ovog dijela Hrvatske.
I upravo tamo dogodilo se ono za što već sada osjećam da će obilježiti naš CLDT – ljudi koje susrećemo putem.
U Bapskoj su nas Luka i Katica Gajdašić dočekali i počastili.
Kad iza sebe imate kilometre po velikoj vrućini, takav doček nije samo okrjepa.
To je osjećaj da vas je netko čekao.
Hvala vam, Luka i Katice.
Od Bapske smo nastavili dalje kroz slavonski krajolik – sunce iznad nas, polja oko nas i korak po korak prema našem prvom cilju.
I onda…
LOVAS.
Stigli smo!
Večeras spavamo u Izletištu Opatovac, gdje nas je dočekala Minja.
Vino, razna pića, voće i gostoprimstvo koje je teško opisati riječima – a kuća… kao iz snova.
Nakon cijelog dana na nogama osjećali smo se kao da smo stigli nekome svome.
I tako završava naš prvi dan.
Noge su umorne.
Sunce nas je dobro ispeklo. 
Kilometri se osjećaju.
Ali srce je puno.
Danas sam još jednom shvatila da Croatia Long Distance Trail neće biti samo priča o 1.200 kilometara.
Bit će priča o ljudima.
O mjestima kroz koja prolazimo.
O vinogradima, suncokretima i poljima kukuruza.
O susretima.
O dobroti.
O Hrvatskoj.
O iseljeništvu.
O korijenima.
I o tome kako je moguće pripadati dvjema zemljama, voljeti dva doma, a ipak nikada ne zaboraviti odakle smo krenuli.
DAN 1 – ILOK → LOVAS 
Prvi kilometri su iza nas.
A naša priča „Između dva doma“ tek je počela.
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
