Slavonija koja hrani, Vukovar koji se ne zaboravlja i Vinkovci koji su nas primili kao svoje 
Jutros smo krenuli rano, dok je dan još bio mlad i dok je slavonsko sunce tek počinjalo grijati ravnicu.
A doručak? Danas nam ga je ponudila sama priroda.
Uz put – kruške, jabuke, šljive i grožđe. Sve svježe, zrelo i nadohvat ruke. Staneš, ubereš, probaš i nastaviš hodati. Pravi mali raj.
Na jednom dijelu CLDT staze dočekala nas je zatvorena ograda. Sa strane nije bilo moguće proći jer su suncokreti bili gusto zasađeni, pa smo morali napraviti nekoliko kilometara obilaska glavnom cestom.
Ali ponekad upravo takvi neplanirani kilometri donesu nešto posebno.
Prolazili smo pokraj prekrasno uređenih nasada jabuka u koje je očito uloženo mnogo rada i ljubavi, pokraj vrhunskih vinograda i grožđa toliko zrelog i slatkog da ga je teško opisati. Nije ni čudo što iz ovoga kraja dolaze vrhunska vina.
Oko nas nepregledna polja suncokreta, graha i repe.
Dok hodaš ovom ravnicom, vidiš koliko je slavonska zemlja bogata – ali još više vidiš koliko su ljudi Slavonije vrijedni. Iza svakog vinograda, svakog voćnjaka i svakog obrađenog polja stoje nečije ruke, trud i godine rada.
A onda je današnji dan potpuno promijenio ton.
Došli smo na Ovčaru.
Postoje mjesta o kojima možeš čitati. Možeš gledati fotografije i dokumentarne filmove. Možeš misliti da znaš što se ondje dogodilo.
Ali tek kada tamo stojiš – u tišini – shvatiš da postoje stvari za koje riječi jednostavno nisu dovoljne.
Ovčara nas je duboko potresla.
Stajati na mjestu koje čuva uspomenu na toliko izgubljenih života, čitati imena i gledati fotografije ljudi koji su imali svoje obitelji, svoje snove i svoje sutra… teško je.
Tu čovjek ne želi puno govoriti.
Samo se pokloni.
Neka im je vječna slava i hvala.
I neka se nikada, nikome i nigdje takvo zlo više ne ponovi. 
Nakon Ovčare nastavili smo kroz polja prema Vukovaru.
I onda se pred nama pojavio simbol grada koji je prošao nezamislivo, a ipak ostao uspravan – Vukovarski vodotoranj.
Gledajući njegove ožiljke, teško je ne razmišljati o ljudima koji su ovdje 1991. godine branili ne samo svoj grad nego svoje domove, obitelji i Hrvatsku.
Vukovar nije samo mjesto koje se posjeti.
Vukovar se osjeti.
Kod Vodotornja dočekao nas je Željko Piljić. Zajedno smo otišli na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata gdje smo zapalili svijeće i u tišini odali počast onima zbog kojih mi danas možemo slobodno hodati Hrvatskom.
Posjetili smo i Spomen dom hrvatskih branitelja.
Ovčara. Vodotoranj. Groblje. Spomen dom.
Teško je sve to obići u jednom danu i jednostavno nastaviti dalje.
Nosili smo puno emocija sa sobom.
Ali današnji dan ponovno nas je podsjetio na nešto što već osjećamo od početka našeg puta – Hrvatska nije samo zemlja kroz koju hodamo. Hrvatska su ljudi koje susrećemo.
A naši današnji ljudi čekali su nas u Vinkovcima.
Željko nas je odvezao u jedan od najstarijih gradova Europe, grad duge povijesti, slavonske tradicije i posebne topline. Nakon cijelog dana hodanja i snažnih emocija iz Vukovara, Vinkovci su nam donijeli upravo ono što nam je trebalo – prijateljstvo, gostoprimstvo, razgovor i smijeh.
Članovi HPD Cibalia Vinkovci primili su nas kao da se poznajemo godinama.
Ruža Müller, Zdravka Naletilić, Željko Piljić, Mladen Maroslavac, Tori Imra i Sofija Pejnović pobrinuli su se da ništa ne nedostaje. Pripremili su nam večeru, družili se s nama i pokazali nam svoj prekrasni grad.
A pobrinuli su se čak i za sutra – spakirovali su nam hranu za put!
Možda se nekome čini kao mala stvar, ali kada cijeli dan nosiš ruksak i kilometre u nogama, takva pažnja znači jako puno.
Poseban doživljaj večeri priredio nam je Igor posjetom Vatrogasnoj službi Vinkovci. 
Prvi put sam imala priliku izbliza upoznati posao vatrogasaca – vidjeti vozila i opremu, čuti kako izgleda intervencija i koliko znanja, pripreme, odgovornosti i hrabrosti stoji iza posla koji većina nas primijeti tek onda kada nekome treba pomoć.
Igor nam je sve strpljivo pokazao i demonstrirao.
I nakon današnjeg obilaska možemo samo zaključiti:
Vinkovci mogu mirno spavati dok god je Igor na dežurstvu! 
Nakon ozbiljnog vatrogasnog posla trebalo je napraviti i jednu vrlo važnu intervenciju – otići na sladoled! 
Počastili su nas u Slastičarnici Centar, a nakon današnjih kilometara mogu potvrditi da je terapija bila vrlo uspješna.
Prošetali smo gradom i slušali priče naših domaćina o Vinkovcima – gradu duge povijesti, slavonske tradicije i ljudima koji svoj grad nose s velikim ponosom. Poseban je osjećaj upoznavati neki grad upravo s ljudima koji u njemu žive. Oni vam ne pokažu samo zgrade i ulice – pokažu vam svoj grad kroz vlastite oči.
Dan smo završili na način koji mi je puno značio.
Imala sam priliku članovima HPD Cibalia predstaviti naš projekt „Između dva doma / Between Two Homes“ – objasniti zašto hodamo CLDT, zašto želimo sačuvati priče hrvatskih iseljenika i ljudi koji su ostali u Hrvatskoj te zašto pokušavamo povezati ta dva svijeta koja su kilometrima udaljena, ali srcem često vrlo blizu.
Dok sam govorila, ponovno sam pomislila koliko ovaj projekt zapravo raste sa svakim susretom.
Mi smo krenuli hodati Hrvatskom i skupljati priče.
A Hrvatska nam svakoga dana daje puno više.
Daje nam ljude.
Hvala od srca HPD Cibalia Vinkovci, Ruži, Zdravki, Željku, Mladenu, Toriju, Sofiji, Snježani i Igoru na večeri, vremenu, gostoprimstvu, smijehu, podršci i osjećaju da smo večeras među prijateljima.
Hvala vam što ste brinuli o nama.
I hvala što ste postali dio naše priče Između dva doma.
A Igor? Njemu posao s nama još nije završen.
Ujutro rano dolazi po nas i vraća nas u Vukovar, do Vodotornja, upravo tamo gdje smo danas završili hodanje.
Od tamo ponovno stavljamo ruksake na leđa i nastavljamo uz Dunav, preko Borova Naselja i Borova, kroz slavonska polja prema Veri, a dan završavamo u Tenju.
Večeras su noge umorne.
Srce je puno.
A misli su još uvijek u Vukovaru.
Danas smo vidjeli Slavoniju koja hrani.
Vukovar koji pamti.
I Vinkovce koji su nas primili raširenih ruku.
Tri potpuno različita lica Hrvatske u samo jednom danu.
I upravo zbog takvih dana hodamo. 
Dan 2 – završeno.
Sutra ponovno korak po korak.
Između dva doma / Between Two Homes
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
