DAN 49 – IZMEĐU DVA DOMA
Zvoneća – Gašpari – Škrapna – Prdljevica – Korita – Progon – Stražica – Orljak – Gomila – Trstenik
JOŠ 3 DANA DO SAVUDRIJE! 
Jučer smo napravili dodatnih 4,5 kilometara kako bismo si malo olakšali današnji dan. I dobro smo napravili!
Dani su sve kraći, jutra kasnije sviću, a mrak dolazi sve ranije. Tih dodatnih 4,5 kilometara danas bi nam itekako nedostajalo – jednostavno više nemamo toliko dnevnog svjetla kao prije.
Jutros je po nas ponovno došla naša Trail Angel Aleksandra Šlosar Agapito i odvezla nas tamo gdje smo jučer završili.
Ali danas nas Aleksandra nije samo odvezla na stazu – stavila je ruksak na leđa i hodala s nama cijeli dan!
Aleksandra, hvala ti na svemu što ovih dana činiš za nas. Na vožnji, organizaciji, pomoći, vremenu koje nam poklanjaš, a danas posebno i na kilometrima koje si podijelila s nama. Takvi ljudi ostanu poseban dio puta i uspomena koje nosimo kući.
Danas nam se pridružio i Robert Matak. Upoznali smo ga tek danas, ali nekako je od prvih kilometara izgledalo kao da se već dugo poznajemo. 
Roby ima veliko znanje o gljivama, pa nam je hodanje s njim bilo i prava mala škola u prirodi. 
Ali nismo pričali samo o gljivama. Teme su se nizale jedna za drugom, razgovor nije prestajao i kilometri su prolazili puno brže.
S Aleksandrom i Robertom jedan dan nam je jednostavno bio – premalo.
Baš smo se lijepo uklopili i bilo je to jedno od onih druženja koja se dogode spontano, a ostanu u lijepom sjećanju.
A i staza nam je danas bila naklonjena. Bila je dobra i prohodna, iako nas je pošteno dizala preko nekoliko vrhova. Šume kroz koje smo prolazili prekrasne su, a vrijeme gotovo savršeno za hodanje.
I onda – nešto što još uvijek teško mogu objasniti.
Spuštajući se s jednog brda odjednom sam osjetila hladnoću. Bilo mi je čudno jer dan uopće nije bio hladan. Što smo se više spuštali, postajalo je sve hladnije.
Izašli smo na proplanak koji je na karti označen kao Prdljevica i pred nama – sve bijelo!
MRAZ!
I to ne malo mraza. Bio je toliko debeo i tvrd da je škripao pod nogama dok smo hodali preko njega.
A bilo je već oko 10 sati ujutro!
Prošli smo jednu takvu bijelu poljanu, pa još jednu. Prije toga sunce i ugodna temperatura, poslije toga opet lijep i topao dan – a upravo tu, u toj udolini, kao da smo na nekoliko minuta zakoračili ravno u zimu.
Nikada prije nisam vidjela nešto baš takvo.
Danas smo usput pokupili i tri žiga! 
Mala stvar, a nama veliko veselje.
Ali najveće veselje današnjeg dana ipak su bili ljudi s kojima smo dijelili stazu. Aleksandra i Roby, hvala vam na predivnom danu, razgovorima i kilometrima.
Hodanje smo završili u Trsteniku, gdje nas je dočekala još jedna naša Trail Angel – Jasmina Čerina.
Jasmina nas je pokupila i odvezla natrag u Zvoneću kako bi Aleksandra mogla preuzeti svoj automobil, a onda nas je odvela svojoj kući i ugostila.
A tamo nas je čekala i skuhana večera!
Nakon cijelog dana hodanja teško je opisati koliko znači kada te netko dočeka, otvori ti vrata svoga doma, pobrine se za tebe i stavi pred tebe toplu večeru.
Jasmina i Brane, od srca vam hvala na gostoprimstvu, toplini, brizi i svemu što ste učinili za nas. Takve stvari se ne zaboravljaju.
A danas su nam se vratili i Marko i Žarko.
Sutra nas je na stazi više i već se veselimo novom zajedničkom danu.
A brojimo i dalje…
49 dana iza nas.
Još samo 3 dana hodanja.
I onda – SAVUDRIJA.
Od Iloka smo već jako, jako daleko.
Ali cilj je sada toliko blizu da ga gotovo možemo osjetiti.
