DELNICE – Veliki Drgomalj – Praprot – Razloge – IZVOR KUPE – Kupari – Podgrič – Hrib – GEROVO
Kao i svakoga jutra – rani polazak. Ali jutros nismo bili sami. 
Naš Trail Angel Marko Majić krenuo je s nama prema Velikom Drgomalju, najvišem vrhu delničkog kraja.
Ujutro smo najjači i najbrži 
, pa smo uspon svladali bez neke velike muke. A gore – nagrada. Dočekao nas je veliki križ i prekrasan pogled. Planinski vrhovi, jedan za drugim, izvirivali su iznad pokrivača oblaka. Stajali smo visoko iznad svega, gledali tu ljepotu i pomislili koliko smo zapravo sretni što možemo doživjeti ovakve trenutke. 
Nakon Velikog Drgomalja Marko se vratio prema autu, a Šime i ja nastavili smo dalje prema izvoru Kupe.
Današnja staza bila je dosta zahtjevna. Bilo je puno spuštanja i terena na kojem moraš dobro paziti gdje i kako staješ. Na pojedinim dijelovima staze gotovo da i nije bilo, ali kroz visoku i prostranu šumu ipak se lakše prolazilo.
A šume Gorskog kotara… 
Ogromne, mirne i prekrasne. Pravi raj.
Na izvoru Kupe ponovno nas je dočekao Marko. Zajedno smo sjeli, marendali, malo odmorili noge – a onda ponovno uspon.
Danas smo prolazili i kroz područje medvjeda. 
Nismo sreli nijednoga i moramo priznati da nam je tako sasvim odgovaralo. 
Ali zato se jeleni itekako čuju. Njihovo glasanje svako malo odjekuje šumom i podsjeti nas da smo mi ovdje samo prolaznici kroz njihov dom.
Vrganje smo tražili cijelim putem – ni jednoga! 
Gledali smo lijevo, desno, uz stazu i kroz šumu, ali danas ništa. Ni na kestene nismo naišli. Možda nas sutra ipak posluži sreća. 
Jesen se ovdje već itekako osjeti. 
Dani su znatno kraći, jutra svježa, a lišće polako mijenja boju. Ujutro krenemo dobro obučeni, gotovo u bundama , a već oko deset sati hodamo u kratkim rukavima.
Sela kroz koja prolazimo uglavnom su mala, ali lijepa. A mi posebno volimo prolaziti kroz sela.
Volimo ljude. Volimo te spontane susrete, razgovore i male trenutke koji nam često ostanu među najljepšim uspomenama s cijelog puta.
Danas smo tako usred šume sreli jednu baku koja je tražila vrganje. Malo smo zastali, lijepo se ispričali, a onda nastavili svatko svojim putem – ona za vrganjima, a mi prema Gerovu.
I upravo smo u Gerovu završili naš 45. dan.
Ali tu današnja priča nije završila.
Večeras su nam naši domaćini Sanja i Boris Skender pripremili pravu goransku gozbu.
Na stolu nas je dočekala bogata domaća hladna plata s raznim mesnim delicijama, a uz nju friško pečene pole goranskog krumpira. Sve pripremljeno s toliko pažnje i ljubavi da smo se osjećali kao kod svojih.
A Boris je ozbiljno shvatio svoju ulogu domaćina i dobro pazio da nam čaše vina slučajno ne ostanu prazne. 
I kao da sve to nije bilo dovoljno, Sanja i Boris pripremili su nam i poklone – svatko je dobio svoj lončić, privjeske i još puno lijepih sitnica. Neke od njih već ćemo sutra ponosno objesiti na naše ruksake i ponijeti dalje sa sobom. 
Večeras nam je posljednja noć kod Sanje i Borisa i zato ih želimo posebno istaknuti i od srca im zahvaliti.
Apartman Skender za nas nije bio samo smještaj.
Bio je mjesto na koje smo se nakon dugih dana vraćali umorni, a dočekivali su nas toplina, osmijeh i ljudi kojima je bilo važno jesmo li dobro i treba li nam što.
Sanja i Boris, od srca vam hvala na gostoprimstvu, pažnji, večerašnjoj goranskoj gozbi, poklonima, razgovorima i svim onim malim stvarima kojima ste nam pokazali koliko veliko može biti ljudsko srce.
Takve ljude i takva mjesta pamtimo.
Apartman Skender od srca preporučujemo svakome tko dolazi u ovaj prekrasni dio Gorskog kotara. Kod Sanje i Borisa gostoprimstvo se ne odrađuje – ono se živi. 
I naravno, naš Marko.
Danas je s nama popeo Veliki Drgomalj, zatim se vratio prema autu, ponovno nas pronašao i dočekao kod izvora Kupe, marendao s nama i, kao i toliko puta do sada, brinuo gdje smo, kako smo i imamo li sve što nam treba.
Marko, ti si odavno prestao biti samo naš Trail Angel. Postao si dio ovog našeg puta i naše priče.
Hvala ti što iz dana u dan, kilometar po kilometar, radiš toliko toga da bi nama bilo lakše. Puno toga što radiš ljudi možda ni ne vide na fotografijama, ali mi vidimo, mi znamo i mi ne zaboravljamo. 
45 dana iza nas.
Gorski kotar oko nas.
A srce opet puno.
A sutra ponovno stavljamo ruksake na leđa i nastavljamo dalje.
DAN 46 – GEROVO → PLATAK
Novi kilometri, novi usponi, nove šume i, ako je suditi po svemu što nam se do sada događa, sigurno još poneko lijepo iznenađenje.
A možda pronađemo i kojeg vrganja ili kestena!
