SLJEME – GRAFIČAR – KAMENI SVATI – PODSUSED 
Još jedno rano jutro i još jedan dan na našem putu.
Danas s nama hoda naš dragi prijatelj Darko Gavrić Čerčo.
Naš Trail Angel Marko Majić odvezao nas je na Sljeme, upravo tamo gdje smo prošli put završili, i odakle smo jutros nastavili svoju hodnju.
Što više dana prolazi, sve nam je jasnije koliko nam Marko znači na ovom putu. Dok mi hodamo, on razmišlja gdje ćemo završiti, kako ćemo se vratiti, gdje treba doći po nas, što treba organizirati i što smo mi možda zaboravili. 
Marko, hvala ti. Mi ovo više ne znamo ni zamisliti bez tebe.
Prije nego što smo ozbiljno krenuli hodati, jutros smo napravili i jedan kratki video – što se zapravo nalazi u našim ruksacima? 
Puno vas nas je to pitalo pa smo odlučili otvoriti ruksake i pokazati što svaki dan nosimo sa sobom, što nam stvarno treba, što smo donijeli iz Australije i Hrvatske, ali i što smo vrlo brzo shvatili da ipak ne možemo nositi. 
A onda – put pod noge.
Današnja staza vodila nas je prekrasnom šumom. Većinom smo se spuštali, iako nas je pred kraj dočekalo i malo uspona, tek toliko da nas staza podsjeti da se ne opustimo previše.
Bilo je dosta mokro i klisko pa je trebalo paziti na svaki korak, ali kad hodaš kroz ovakvu šumu i u dobrom društvu, ni blato ni skliske nizbrdice ne smetaju previše.
A danas smo stvarno bili u dobrom društvu.
S Darkom nas veže nešto posebno. Naše prijateljstvo počelo je na Via Adriatici, na stazi, tamo gdje se ljudi upoznaju malo drugačije nego u svakodnevnom životu.
Darka neizmjerno volimo i poštujemo. U njemu smo pronašli prijatelja na kojeg se možeš osloniti, čovjeka koji razumije ljubav prema planini, domovini, prijateljstvu i svemu onome zbog čega ponekad krenemo na puteve koje nije uvijek lako objasniti riječima.
I zanimljivo je – svaki put kada se ponovno sretnemo, čini nam se da je naše prijateljstvo još malo jače.
Darko, hvala ti što si danas hodao s nama. Čast nam je zvati te svojim prijateljem.
A onda još jedno iznenađenje na stazi!
Došli su nam Mario Balatinac i Vedrana
Mario i Vedrana možda ni ne mogu zamisliti koliko nama znače takve geste.
Za one koji su nam se kasnije pridružili i možda ne znaju cijelu priču – Maria smo upoznali upravo hodajući ovom stazom.
Nismo ga prije poznavali. Prolazio je biciklom, vidio naše zastave Hrvatske i Australije, zaustavio se i pitao kamo idemo.
Ispričali smo mu za projekt Između dva doma.
A Mario je jednostavno odlučio pomoći.
Nije morao. Nismo ga tražili. Nije od nas očekivao ništa.
Rekao je da će nam napraviti web stranicu – i napravio ju je.
Upravo takvi ljudi daju ovom našem putovanju jedno sasvim drugo značenje. Ljudi koje jučer nisi poznavao, a danas svojim vremenom, znanjem i dobrotom postanu dio tvoje priče.
Mario, tvoja web stranica za nas nije samo web stranica. Ona je podsjetnik na to koliko dobrote može stati u jedan slučajan susret na stazi.
Hvala tebi i Vedrani što ste nas danas pronašli, donijeli nam svašta, ali još više – što ste nam donijeli svoje vrijeme, osmijeh i prijateljstvo.
Malo smo se podružili, a onda smo ipak morali dalje.
Tada nam se pridružio Žarko Cvetković.
Ali ni Žarko nije netko koga nam je donijela tek današnja staza.
Žarka smo upoznali na Putu Oluje i već tri godine zajedno hodamo. Kroz te zajedničke kilometre rodilo se lijepo planinarsko prijateljstvo, pa nam je bilo posebno drago što je upravo danas ponovno dio našeg puta.
Žarko je domaćin u HPD Susedgrad, čovjek koji ovaj kraj i njegove staze dobro poznaje, pa je danas preuzeo ulogu našeg vodiča i poveo nas sve do završetka današnje etape u Podsusedu.
I baš je lijep osjećaj kada te kroz neki kraj ne vodi samo netko tko poznaje put, nego prijatelj s kojim već godinama dijeliš staze, kilometre i uspomene.
Žarko nam je putem pokazao i Križ hrvatskim mučenicima, uz riječi koje nose snažnu poruku:
LJUBAV. VJERA. NADA. 
Nakon toga stigli smo do Kamenih svata.
Kakvo mjesto!
Prekrasno, neobično i impresivno – stijene usred šume koje jednostavno moraš zastati pogledati.
A onda nas je posebno oduševila i Planinarska kuća Kameni Svati. Jedno od onih mjesta na kojima odmah osjetiš koliko su planinari svojim radom, druženjem i ljubavlju prema planini stvarali nešto za generacije koje dolaze poslije njih.
I tako smo kroz prekrasnu zelenu šumu, preko mokrih i skliskih staza, uz puno razgovora, smijeha, prijateljstva i još nekoliko novih uspomena stigli do Podsuseda.
A kada završi hodanje, za nas briga još uvijek ne završava.
Ovih dana ugostili su nas naš Vinko i Ankica. Svoji smo – uvijek gledaju jesmo li jeli, imamo li sve što nam treba i može li se još nešto učiniti za nas. A mi, naravno, kažemo da imamo svega, ali oni ipak još nešto pronađu.
Takva briga i gostoprimstvo posebno znače nakon cijelog dana na stazi. Vinko i Ankica, od srca vam hvala što ste nam otvorili svoj dom i što nas tako lijepo pazite i čuvate.
Danas možda nismo samo prošli još jedan dio CLDT-a.
Danas smo ponovno vidjeli ono što nam ova staza pokazuje već 33 dana:
kilometri se zaborave, umor prođe, ali ljudi koje ti put donese – oni ostaju.
Hvala našem Marku Majiću što i dalje neumorno brine o nama.
Hvala našem Darku na prijateljstvu i današnjim kilometrima.
Hvala Mariju i Vedrani na dobroti, vremenu i slatkom iznenađenju.
Hvala našem Žarku – na današnjem vođenju, ali još više na tri godine zajedničkih staza, prijateljstva i uspomena.
I veliko hvala našim Vinku i Ankici na gostoprimstvu, toplini i brizi da nam baš ništa ne nedostaje.
I hvala svima vama koji nas pratite, čitate, javljate nam se i zajedno s nama putujete Između dva doma. 
