„Između dva doma / Between Two Homes“ – Croatia Long Distance Trail
Treći dan započeo je tamo gdje smo sinoć završili – uz ljude koji su nas prihvatili kao svoje. 
Jutros je po nas došao naš Igor i iz prostorija HPD Cibalia Vinkovci, gdje su nas tako lijepo ugostili, odvezao nas natrag na stazu, do vukovarskog Vodotornja.
Velika nam je čast i ponos što smo i mi članovi HPD Cibalia. Hvala vam na gostoprimstvu, podršci i svemu što činite za nas. 
A onda – jedan poseban početak dana.
Vrlo brzo nakon polaska naišli smo na prekrasnu, veličanstvenu crkvu. Vrata su bila otvorena, pa smo ušli.
Prije početka našeg puta, na Veliku Gospu u Cetingradu, obećala sam da ćemo se u prvoj otvorenoj crkvi na našoj stazi pomoliti za naš Cetingrad, za ljude koje nosimo u srcu, za naše Trail Anđele, za Vukovar i za sretan put koji je pred nama.
Danas smo to obećanje ispunili. 
VUKOVAR – GRAD KOJI PAMTI, ALI I ŽIVI 
Vukovar smo danas doživjeli sasvim drugačije.
Jučer smo upoznali onu njegovu tešku i bolnu stranu koju Hrvatska nikada ne smije zaboraviti.
Ali jutros smo željeli vidjeti i pokazati drugi Vukovar.
Lijep.
Dostojanstven.
Otmjen.
Obnovljen.
Živ.
Spustili smo se preko mosta ukrašenog muralima, gdje smo se malo opustili i, naravno, napravili hrpu fotografija. 
Došli smo do Velikog križa na ušću Vuke u Dunav.
Teško je proći pokraj njega, a da barem na trenutak ne zastaneš. Moćan je i veličanstven, a pogled prema Dunavu ostavlja bez riječi.
Nastavili smo šetnicom uz Dunav i baš smo uživali.
Vukovar nosi svoju povijest i svoje ožiljke, ali istodobno se vidi koliko je obnovljen, koliko je truda uloženo i koliko ovaj grad ponovno živi.
I baš takvog ga želimo pamtiti i pokazati drugima.
A onda – naravno – prva kava! 
Riverside uz Dunav.
Nakon nekoliko kilometara, kava ima okus kao da je najbolja na svijetu!
Dalje smo nastavili uz Dunav prema Borovu Selu, mjestu čije ime također nosi težinu novije hrvatske povijesti, ali danas smo kroz ovaj kraj prolazili gledajući život koji ide dalje – kuće, ljude, polja i svakodnevicu Slavonije.
A onda smo Dunav polako ostavili iza sebe i krenuli prema Veri.
I tu je počela ona druga Slavonija koju posljednjih dana sve više upoznajemo. 
Beskrajna polja.
Suncokret se već bere, kukuruz će uskoro za njim. Kiše nema dovoljno i sve ove godine sazrijeva ranije.
Danas je ponovno bilo jako, jako vruće. 
Poljski putevi, sunce iznad glave, a hlada – nigdje!
I onda…
PLANTAŽA ORAHA! 
Kad cijeli dan hodaš po slavonskom suncu, hladovina ispod oraha izgleda kao hotel s pet zvjezdica!
Spustili smo ruksake, sjeli i lijepo se odmorili.
Pred Verom je na poljskim putevima bilo puno kamiona i automobila. Ljudi su nam trubili, mahali i pozdravljali nas. 
Ne znaju oni koliko nam jedan običan pozdrav iz auta podigne raspoloženje kad su noge već umorne, a sunce ne popušta.
A trgovina u Veri danas je bila posebna atrakcija.
Nakon toliko kilometara po vrućini, otvoriti vrata trgovine i ugledati hladna pića…
dar Božji! 
Vera je malo slavonsko mjesto okruženo plodnim poljima, a nama će ostati zapamćena upravo po toj jednostavnosti – poljskim putevima, ljudima koji mašu.
Ali naš dan tu nije završio.
TENJA – I RODBINA KOJU SMO TEK UPOZNALI
Iz Vere smo stigli u Tenja, veliko slavonsko naselje nadomak Osijeka, gdje su nas čekali naši rođaci Mirko i Marija Jukić Vrbanić.
Ono najzanimljivije?
Mi smo se zapravo upoznali prije 3 dana.
A dočekali su nas kao da se poznajemo cijeli život.
Stol pun hrane, topla kuća, razgovor, smijeh i ono slavonsko gostoprimstvo koje se teško može opisati riječima.
Dragi Mirko i Marija, od srca vam hvala što ste nas primili u svoj dom, nahranili, ugostili i učinili da se među vama osjećamo kao kod svoje kuće.
Možda smo se tek upoznali, ali krv i korijeni ponekad pronađu svoj put brže nego što očekujemo.
A upravo ovdje naš projekt „Između dva doma“ ponovno je dobio svoj pravi smisao.
Večer smo proveli razgovarajući, a napravili smo i intervju s dva brata, Mićom i Mirkom Jukićem, rođenima u Podcetinu kod Cetingrada, koji su svoj drugi dom sagradili upravo ovdje, u Tenju.
Od Cetingrada do Slavonije.
Od jednog doma do drugoga.
Život, obitelj, rat, gubitci, novi počeci i uspomene koje ne smiju nestati.
Jedva čekam da mi pošalju fotografije i da vam ispričamo njihovu priču.
Upravo zbog ovakvih susreta hodamo Hrvatskom.
A SUTRA… MIJENJAMO PLAN!
Plan je bio završiti u Osijeku, ali… zašto bi bilo jednostavno?
Odlučili smo krenuti ekstra rano, proći kroz Osijek i nastaviti sve do Kopačeva.
Dobra vijest: sutra imamo lagane ruksake! 
Sve stvari ostavljamo u Tenju jer se navečer ponovno vraćamo Mirku i Mariji, gdje ćemo prespavati još jednu noć i nastaviti druženje s rodbinom koju smo tek sada upoznali.
Krenuli smo hodati Hrvatskom tražeći priče drugih ljudi…
a putem pronalazimo i dijelove vlastite obitelji i vlastite priče.
Treći dan završen. Noge umorne, srce puno.
Sutra – Tenja, Osijek, Kopačevo i nova priča.
„Između dva doma / Between Two Homes“
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
