DAN 51 – JOŠ SAMO JEDAN DAN 
Sveta Lucija – Sveti Ivan – Pertići – Grožnjan – Triban – Buje – Kaldanija – Markovac
Jutros smo ponovno krenuli radosni, ali danas s jednim posebnim osjećajem – ovo je naš pretposljednji dan na stazi.
A još je ljepše kada takav dan dijeliš sa svojima.
Danas je s nama hodao Brane, Šimin brat.
Lijepo je bilo gledati njih dvojicu zajedno. Bratska povezanost se najbolje vidi upravo ovako, u koraku, u razgovoru, u međusobnom razumijevanju i u želji da jedan drugome budu podrška. Obojica uporni, obojica daju sve od sebe, svaki na svoj način. Baš mi je bilo drago gledati ih kako zajedno prolaze ove posljednje kilometre našeg ovogodišnjeg puta.
Na stazu nas je ponovno odvezao naš Trail Angel Marko Majić.
Marko je toliko puta bio tu kada nam je trebalo – vozio nas, čekao, provjeravao gdje smo, pomagao oko logistike, hodao s nama i jednostavno bio čovjek na kojega smo mogli računati. Marko, od srca ti hvala. Teško je u nekoliko rečenica opisati koliko nam je tvoja pomoć značila na ovom putu.
Danas nam se ponovno pridružio i naš dragi Žarko.
Žarko je iskusan planinar, ali još više od toga – pravi prijatelj. Posebno nam znači što je odlučio biti uz nas upravo sada, u ovim posljednjim danima našeg putovanja. Nije mala stvar odvojiti svoje vrijeme, doći, hodati i dijeliti s nama ove kilometre. Žarko, hvala ti na prijateljstvu, društvu, razgovorima i svakom zajedničkom koraku.
Posebno veliko hvala Brani i Jasmini Čerina na gostoprimstvu i svemu što su učinili za nas. U njihovoj Vili Laura osjećali smo se prekrasno – ugodno, opušteno i kao kod kuće.
Jer koliko god je lijepo negdje biti, najljepše je sa svojima.
Današnja staza bila je dosta laka i velikim dijelom vodila je biciklističkim putevima. Korak je bio dug, a razgovor gotovo nije prestajao. 
Kad je dobro društvo, kilometri nekako sami prolaze.
Tako smo u Buje stigli ranije nego što smo planirali, pa smo odlučili iskoristiti dan. Produžili smo još četiri kilometra do Kaldanije, a zatim još oko dva kilometra do Markovca.
Šest kilometara više danas – šest kilometara manje sutra. 
Kako se približavamo zapadnoj obali Istre, sve više osjećamo posebnost ovoga kraja. Gotovo svaki natpis susrećemo na hrvatskom i talijanskom jeziku, stare kuće i zidovi pričaju svoju priču kroz kamen, a oko nas – masline. 
Maslinici su posvuda, a ove godine, čini nam se, masline su lijepo rodile.
I dok smo danas hodali, sve češće smo izgovarali jednu riječ:
Sutra.
Sutra je dan kojemu hodamo već 51 dan.
SUTRA ZAVRŠAVAMO PRVI DIO NAŠEG PUTA „IZMEĐU DVA DOMA“.
U 7:00 sati krećemo iz Markovca.
Možete krenuti s nama od početka, pridružiti nam se negdje putem ili nas jednostavno dočekati na cilju.
Oko 11:30 sati planiramo stići do svjetionika u Savudriji.
Ako ste u blizini i želite podijeliti s nama posljednje kilometre, zagrljaj ili samo jedno „bravo“ na kraju puta – dođite. Bit će nam od srca drago.
Jer ovaj put odavno više nije samo naš.
Na njemu su ostali tragovi svih ljudi koji su s nama hodali, vozili nas, ugostili, nahranili, nazvali, poslali poruku, otvorili vrata svoga doma ili nas jednostavno negdje uz cestu pozdravili.
Sutra ćemo napraviti posljednje korake ovogodišnjeg puta.
Od Iloka do Savudrije.
Od istoka do zapada Hrvatske.
Od priče do priče.
Od čovjeka do čovjeka.
Između dva doma. 
Vidimo se sutra na putu prema Savudrijskom svjetioniku.
