Rebar – Dletvo – Prvonoh – Mali Liščić – Pliš – Kukulj – Laze – Škalnica – Golobnica – Turkovica – Ružići – Permani – Mali Brgud – Zaluki – Zvoneća
Danas je naš Trail Angel bila Aleksandra Šlosar Agapito. 
Rano ujutro došla je po nas i odvezla nas do Rebra, točno tamo gdje smo jučer završili. Hodati smo počeli u samu zoru, dok se šuma tek budila i dok još nigdje nije bilo nikoga.
Aleksandra nam je pričala kako na ovom području ima puno životinja i gljiva pa smo, naravno, cijelim putem gledali oko sebe. 
Ali – ništa! 
Ni životinje, ni gljive.
U početku smo bili potpuno sami, a onda su odjednom počeli pristizati berači gljiva – auto za autom. Vidjeli smo puno berača, ali ni kod njih nismo vidjeli baš neku veliku berbu. Šuma je jako suha i izgleda da se gljive ove godine dobro skrivaju.
A ako ih već ne možemo pronaći u šumi… Podravka juha od gljiva je isto odlična! 
Današnja staza bila je uglavnom dobra. Ponegdje bi joj se potpuno izgubio trag pa smo opet morali malo tražiti svoj put, ali sve je prošlo bez problema.
Plan je bio završiti u Permanima, ali posljednjih dana već gledamo unaprijed i računamo kilometre. Sutrašnji dan mogao bi nam biti predug, pa smo odlučili danas dodati još nekoliko kilometara.
U Permanima nas je dočekala Aleksandra.
Otišli smo zajedno na kavu, kratko odmorili noge, a onda Šime i ja – ruksake na leđa i dalje prema Zvonećoj.
Kad znaš zašto radiš te dodatne kilometre, nekako ih je lakše napraviti. 
U Zvonećoj nas je Aleksandra ponovno dočekala i pokupila, ali tu naš dan još nije završio.
Odvela nas je na mali izlet u Opatiju. 
Nakon cijelog dana provedenog u šumi, bilo je posebno lijepo odjednom ugledati more. Opatija nas je dočekala svojom poznatom elegancijom, prekrasnom obalom, starim vilama i onim posebnim šarmom zbog kojeg je već generacijama jedno od poznatijih turističkih mjesta na Jadranu.
A onda nas je Aleksandra ponovno vratila u smještaj kako bismo se mogli odmoriti i pripremiti za sutrašnji, zahtjevan dan.
Aleksandra, veliko ti HVALA!
Hvala što nas voziš, čekaš, pratiš, provjeravaš gdje smo, vodiš na kavu i još nam usput pokazuješ svoj kraj. Kada netko tako nesebično odvoji svoje vrijeme i svoj dan da bi nama olakšao put, to se ne zaboravlja.
Na dugoj stazi kilometri su važni, ali ljudi koje putem susrećemo daju tim kilometrima pravo značenje.
Danas smo napravili malo više da bi nam sutra bilo malo lakše.
DAN 48 – završen.
