Gerovo – Lividraga – Srebrna vrata – Snježnik – Rimska vrata – Platak
Danas smo se popeli iz Gorskog kotara sve do pogleda na more! 
Ali krenimo od jutra…
Još je bilo rano kada smo se opraštali od naših domaćina Sanje i Borisa Skendera. Iako znaju da mi krećemo gotovo prije svjetla, oboje su ustali kako bi nas ispratili. 
Sanja i Boris, od srca vam hvala na gostoprimstvu, brizi i toplini koju ste nam pružili.
A moramo posebno pohvaliti i Apartman Skender. Nakon dugih dana na stazi nama je najvažnije imati čisto, ugodno i mirno mjesto gdje ćemo se odmoriti i pripremiti za novi dan – a kod Sanje i Borisa imali smo upravo to, uz domaćine koji se trude da vam ništa ne nedostaje.
Od nas – sve preporuke!
Naš Trail Angel Marko Majić ponovno je preuzeo jutarnju smjenu. 
Ubacio nas je i naše stvari u auto i odvezao u Gerovo, gdje smo jučer završili.
I onda – ruksaci na leđa i pravac prema gore! 
A kad kažem gore, danas to stvarno mislim.
Gerovo leži na oko 572 metra nadmorske visine, a pred nama je bio Snježnik – 1506 metara!
Gotovo tisuću metara razlike u nadmorskoj visini između mjesta odakle smo krenuli i najviše točke dana.
Nije dugo trebalo da nam staza pokaže zube.
Već nakon nekoliko kilometara dočekao nas je teško prohodan dio. Probijanje, traženje prolaza, preskakanje i zaobilaženje – i naravno, sve uzbrdo.
Kad smo to konačno prošli, staza je postala puno bolja. I dalje se penjala, ali kad ispred sebe imaš čist put, odmah je nekako lakše.
A šume…
Visoke, guste goranske šume kroz koje možeš kilometrima hodati i samo slušati svoje korake.
Prošli smo Lividragu i Srebrna vrata i nastavili prema jednom od velikih vrhova ovog područja – Snježniku.
Snježnik sa svojih 1506 metara jedan je od dva velika planinska masiva Nacionalnog parka Risnjak. Samo nekoliko kilometara dalje uzdiže se nešto viši Veliki Risnjak, 1528 m. Njihovi kameni vrhovi izdižu se iznad ogromnog zelenog prostranstva Gorskog kotara.
A onda smo stigli gore. @
Šime gleda u daljinu…
Gleda još malo…
I odjednom:
„Jelena… MORE!“
Da ste samo vidjeli taj osmijeh!
Stajali smo na Snježniku, nakon 46 dana hodanja, i ispred nas se u daljini ukazalo more.
Nakon Slavonije i Baranje, ravnica, sela i gradova, Zagorja, Medvednice, Žumberka i beskrajnih šuma Gorskog kotara – more je napokon pred nama.
Znamo da naš put još nije završen.
Ali taj pogled danas kao da nam je rekao:
Daleko ste stigli.
Sa Snježnika smo nastavili preko Rimskih vrata, područjem kojim prolazi i poznata planinarska veza između Snježnika i Risnjaka, pa se polako počeli spuštati prema Platku.
I onda još jedan lijep osjećaj – ovaj kraj već poznajemo.
Ovdje smo hodali kada smo prolazili Via Adriaticu.
Čudan je osjećaj vratiti se na istu planinu drugim putem i s potpuno drugom pričom u ruksaku.
Na kraju dana stigli smo na Platak, poznato riječko skijalište i izletište. Platak je poseban upravo po neobičnoj kombinaciji planine i mora – zimi se ovdje skija, a s visine pogled bježi prema Kvarneru. 
A na Planinarskom domu Sušak – Malom domu Platak čekao nas je, naravno – Marko.
Naš Trail Angel sljedeća tri dana ima svoje obaveze i neće moći biti s nama kao do sada.
Ali mislili ste valjda da će Marko samo reći: „Vidimo se za tri dana“? 
Ne poznajete vi Marka!
Prije odlaska već je sve organizirao. Dogovorio je s Aleksandrom da nam pomogne oko prijevoza stvari i logistike za sljedeće dane kako bismo Šime i ja mogli nastaviti hodati.
Aleksandra, hvala ti što si uskočila i prihvatila pomoći nam.
A Marko…
Što više napisati što već nismo napisali?
Čak i kada nije s nama – Marko se pobrine da je sve riješeno.
Marko, idi i obavi svoje obaveze. Mi ćemo pokušati preživjeti tri dana bez tebe.
A za sve što radiš za nas – HVALA!
Večeras spavamo u Planinarskom domu Sušak – Malom domu Platak, koji smo dobili na raspolaganje.
Našem domaru jedno veliko planinarsko HVALA na povjerenju, gostoprimstvu i otvorenim vratima.
Nakon gotovo tisuću metara razlike između Gerova i Snježnika, probijanja kroz zaraslu stazu, sati penjanja i kilometara kroz šumu – večeras nam taj krov nad glavom vrijedi kao hotel s pet zvjezdica.
Umorni jesmo.
Ali danas se nećemo sjećati umora.
Sjećat ćemo se Šiminog osmijeha kada je sa Snježnika ugledao more.
Jer poslije 46 dana i svega što smo prošli…
more je napokon na vidiku.
IZMEĐU DVA DOMA – idemo dalje.
