Bosiljevo – Osojnik – Mrzla Draga – Stubica – Vrbovsko
Jutros smo se u Strmačkoj pozdravili s mojim bratom Milom i našom Ankom. 
Nakon jučerašnjeg dana odmora, provedenog kod svojih, nije bilo lako ponovno staviti ruksake na leđa i krenuti dalje.
Mile i Anka, od srca vam hvala za sve. Za otvorena vrata, pun stol, svu domaću hranu, brigu, toplinu i ljubav kojom ste nas okružili. Kod vas se ne moramo pitati treba li nam nešto – vi već mislite unaprijed i dajete od srca, onako kako samo svoji znaju.
Ponosna sam na vas. Lijepo je znati da, bez obzira koliko smo daleko jedni od drugih i koliko vremena prođe, mi smo svoji. Volimo se, poštujemo i uvijek smo tu jedni za druge.
Hvala vam što ste nas odmorili, nahranili, ispratili i napunili baterije za ono što je pred nama.
A onda je po nas u Strmačku došao naš dragi prijatelj Ivica Vuković i već prije 7 sati bili smo na stazi u Bosiljevu, spremni za još jedan dan našeg puta.
Ivica je danas s nama odhodao cijelu rutu do Vrbovskog i stvarno nam je bilo lijepo.
S Ivicom nas ne povezuje samo planinarenje i kilometri koje zajedno prolazimo. Upoznali smo se prije tri godine na Stazi Putu Oluje, a od tada je iz zajedničkog hodanja nastalo jedno lijepo i iskreno prijateljstvo. Kad s nekim dijeliš stazu, umor, razgovore, tišinu, uspone i kilometre, upoznaš čovjeka na jedan poseban način.
Večeras je Ivica krenuo svojoj kući, pa smo se za sada pozdravili. Ali znamo da ovo nije kraj našeg zajedničkog hodanja – Ivica će nam se ponovno pridružiti negdje dalje na našem putu. 
Ivice, hvala ti za svaki kilometar, za društvo, prijateljstvo i podršku. Sretni smo što si dio našeg puta i naše priče. Vidimo se ponovno na stazi!
Današnja staza bila je pravo zadovoljstvo – čista, široka i lijepo prohodna. Nakon nekih težih i zaraslijih dionica koje smo imali proteklih dana, ovakva staza baš razveseli čovjeka. 
Posebno me veselilo što smo prolazili kroz nekoliko sela. Volim takve dionice – šumu, prirodu i mir, ali i mala mjesta kroz koja prolazimo, kuće i dvorišta. Upravo tako Hrvatsku upoznajemo na jedan sasvim drugačiji način – korak po korak.
Na završetku današnje dionice u Vrbovskom čekali su nas naši Marko Majić i Vesna Pehar.
Marku više ni sami ne znamo koliko smo puta rekli hvala, ali ponovit ćemo opet.
Marko, hvala ti za svu vožnju, organizaciju, čekanje, brigu i sve ono što napraviš prije nego što mi uopće stignemo pomisliti da nam nešto treba. Na ovom našem putovanju postao si puno više od Trail Angela.
A danas nam se vratila i naša Vesna! 
Welcome back, Vesna! Baš nam je drago ponovno te imati uz nas. Nedostajala si nam!
Ali tu našem danu još nije bio kraj.
Marko i Vesna odveli su nas na izlet u Kamačnik – prekrasan završetak još jednog dana. 
Kamačnik je jedan od prirodnih bisera Gorskog kotara. Smješten je kod Vrbovskog, a uski kanjon, bistra voda, stijene, šuma, mostići i staze stvaraju prekrasan prizor. Nakon toliko kilometara hodanja bilo je pravo zadovoljstvo završiti dan upravo ovdje.
Gorski kotar polako nam pokazuje svoje lice – više šume, svježiji zrak, hladnija jutra i potpuno drugačiji krajolik od onoga kroz koji smo prolazili proteklih četrdeset dana.
I tako završavamo 41. dan našeg CLDT-a.
Još jedan dan, još nekoliko novih mjesta i još kilometara iza nas. Ali ponovno shvaćamo da ovu našu priču ne čine samo kilometri i mjesta kroz koja prolazimo – čine je ljudi koje susrećemo i oni koji odluče dio puta hodati zajedno s nama.
Hvala Ivici.
Hvala Vesni.
I hvala našem Marku koji i dalje neumorno brine o nama.
Idemo dalje. Korak po korak. 
Između dva doma | Between Two Homes
