Zmajevac – Kotlina – Popovac – Beli Manastir
Današnji dan počeo je prije nego što se Zmajevac pravo i probudio.
Već u 6 sati ujutro, uz prvu kavu, napravili smo i prvi intervju dana – priču četvrte generacije mladog vinara iz Zmajevca. 
Priču vam još neću otkrivati.
Ona uskoro stiže – i vrijedna je čekanja. 
Dok je Zmajevac još spavao, mi smo već bili među vinogradima. A kad hodaš kroz Baranju u ovo doba godine, doručak ti je gotovo poslužen uz samu stazu. 
Probali smo nekoliko vrsta grožđa, a ono je toliko zrelo, sočno i slatko da ti se čini da ti šećer ravno u mozak udari! 
Vinogradi su nas očarali. Red za redom, uredni, njegovani, puni teških grozdova koji samo čekaju berbu. Dok prolaziš između njih, shvatiš koliko je rada potrebno prije nego što vino dođe u čašu. I koliko se ljubavi prema zemlji krije iza svake boce.
U Kotlini smo se nadali jednoj dobroj kavi 
, ali ovaj put ništa od toga. Pa smo nastavili dalje prema Popovcu.
A tamo nas je čekalo ono što na ovom putovanju iznova pamtimo više od svega – ljudi.
Dočekali su nas Biljana i Damir Stajnić i lijepo počastili.
Dragi Biljana i Damire, od srca vam hvala na gostoprimstvu, dobroti i vremenu koje ste odvojili za nas. Kada cijeli dan nosiš ruksak i kilometre u nogama, takav doček nije samo okrjepa za tijelo – nego i za dušu. Upravo takve susrete nosit ćemo sa sobom puno dalje od ovog puta.
Danas kao da smo hodali kroz veliki baranjski voćnjak.
Vinogradi, plantaže prekrasnih krupnih šljiva, orasi, lješnjaci, kruške… voće nas je pratilo gotovo cijeli dan.
I ponovno isti osjećaj: ovdje se vidi da je narod vrijedan.
Zemlja je obrađena, nasadi njegovani, a iza svega toga stoje nečije ruke, rano ustajanje, godine rada i ljubav prema zemlji.
Ali da ne mislite da je danas sve bilo samo grožđe, šljive i kruške…
CLDT nam je pripremio i besplatni tretman koprivom! 
Na nekoliko mjesta morali smo se doslovno provlačiti kroz nju. Kažu da kopriva potiče cirkulaciju – ako je tako, nakon današnjeg dana Šime i ja imamo cirkulaciju za sljedećih deset godina! 
I tako, kilometar po kilometar, stigli smo u Beli Manastir, najveće urbano središte Baranje – kraj poznat po vinogradima, poljoprivredi, dobroj hrani i tradiciji.
Smjestili smo se, kratko odmorili… ali znate nas.
Nismo dugo izdržali u sobi.
Kad dođemo u novo mjesto, želimo ga malo upoznati, prošetati ulicama i pronaći nešto što možda ne piše na prvoj stranici turističkog vodiča.
I pronašli smo nešto sasvim drugačije – „zeleni vlak“. 
Još jedan mali detalj koji će nas podsjećati na Beli Manastir i naš šesti dan na Croatia Long Distance Trailu.
Šest dana hodanja, a svaki dan sve više potvrđuje ono zbog čega smo krenuli.
Ovaj put nisu samo kilometri.
To su vinogradi kroz koje prolazimo.
Zemlja koju upoznajemo korak po korak.
Ljudi koji nam otvaraju vrata.
Priče koje nam povjeravaju.
I susreti koje nismo mogli isplanirati.
To je ono naše – Između dva doma. 
A sutra ponovno rano na noge:
Beli Manastir – Sudaraž – Novi Bolman – Bolman – Belišće
Idemo dalje.
Korak po korak.
Priča po priča.
Kilometar po kilometar.
