28 km
Danas je pred nama bila jedna poprilično duga i zahtjevna etapa – 28 kilometara s puno uspona i spuštanja.
Kao i toliko puta do sada, naš Trail Angel Marko Majić pobrinuo se da bez brige stignemo tamo gdje trebamo. 
Dovezao nas je na početak staze u Samobor, a mi smo stavili ruksake na leđa i krenuli.
Marko, hvala ti od srca. Toliko dana si uz nas, voziš nas, čekaš, organiziraš i brineš da sve funkcionira. Nama ostaje samo hodati, a znamo koliko je iza toga tvoga vremena, truda i dobre volje.
Danas je s nama ponovno hodao i naš dragi Žarko.
Žarko je iskusan planinar pa danas nije bilo puno zabušavanja. 
Krenuli smo dobrim, brzim tempom i tako nastavili kroz cijeli dan. Kada uz sebe imaš nekoga tko voli planinu i kilometre kao i ti, noge nekako same idu.
Žarko, hvala ti što si ponovno odvojio svoje vrijeme i proveo još jedan dan s nama na stazi. Lijepo je dijeliti kilometre, razgovore, uspone i umor s dragim ljudima.
Nakon prvih kilometara i uspona stigla je i ona važna planinarska stanica – prva kava! 
Popili smo je kod PD Željezničar na Oštrcu. Nakon jutarnjeg hodanja i uspona, takva kava ima poseban okus.
Današnja staza bila je zahtjevna, ali prekrasna. Vodila nas je kroz divne šume, uz puno lijepih pogleda. 
Svaki put kad bi nas uspon malo umorio, priroda bi nas nagradila novim pogledom i brzo bismo zaboravili na težinu u nogama.
A onda – Japetić.
Kod PD Žitnica na Japetiću napravili smo pravu pauzu i počastili se ručkom. Ručak je bio obilan i jako ukusan, baš ono što treba nakon toliko kilometara i uspona. Hvala na lijepom gostoprimstvu i dobroj hrani.
Moram priznati da me posebno iznenadilo koliko je ljudi bilo gore! Planinari, obitelji, mladi i stariji – sve puno života. Baš je bilo lijepo vidjeti toliko ljudi koji su nedjelju odlučili provesti u prirodi.
Danas smo prošli 28 kilometara.
Bilo je puno uspona.
Bilo je puno spuštanja.
Tempo je bio dobar.
Žarko nas je držao u pogonu.
A hrane nam danas definitivno nije nedostajalo. 
Nakon 35 dana na CLDT-u, mogu priznati – večeras sam umorna.
Ali to je onaj lijepi umor. Umor nakon dana provedenog u prekrasnoj prirodi, nakon 28 kilometara, šuma, pogleda, dobre hrane i, najvažnije, dobrih ljudi.
I prije nego završimo današnju priču, još jedno veliko HVALA našim Vinku i Ankici Paulić.
Ovih dana bili su naši domaćini, otvorili su nam svoj dom i brinuli o nama kao o svojima. Pobrinuli su se da imamo sve što nam treba, da se odmorimo, operemo robu i spremni krenemo u novi dan.
Vinko i Ankice, hvala vam na gostoprimstvu, brizi, dobroti i baš svemu što ste učinili za nas.
Na ovako dugom putu tek shvatiš koliko znači kada te nakon cijelog dana hodanja netko dočeka, primi u svoj dom i pobrine se za tebe. Takve se stvari ne zaboravljaju.
Sretni smo što vas imamo.
Još jedan dan je iza nas.
Još 28 kilometara Hrvatske pod našim nogama. 
A nakon 35 dana na CLDT-u, mogu priznati – večeras sam stvarno umorna.
Ali to je onaj lijepi umor. Umor nakon dana provedenog u prekrasnoj prirodi, nakon 28 kilometara, uspona i spuštanja, šuma, pogleda, dobre hrane i, najvažnije, dobrih ljudi koji ovo naše putovanje čine posebnim.
Još jedan dan je iza nas.
Još 28 kilometara Hrvatske pod našim nogama.
I sutra – idemo dalje. 
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
