Mrzlo Polje – Petričko Selo – Grič – Ječmište – Pliješ – Sveta Gera / Trdinov vrh – Sekulići
Jutros smo se oprostili od naših dragih Vinka i Ankice Paulić, koji su nas ovih dana ugostili.
Hvala vam od srca na gostoprimstvu, toplini, brizi, @opranoj robi i svemu što ste učinili za nas. Kod vas se nismo osjećali kao gosti – bili smo kod svojih.
A onda, kao i toliko jutara do sada, naš Trail Angel Marko Majić ponovno je imao sve pod kontrolom. 
Odvezao je nas i naše stvari na početak današnje staze, zatim odvezao auto gdje je trebalo i krenuo pješice prema nama.
Što reći o Marku što već nismo rekli?
Marko je neumoran. Marko sve zna. Marko sve organizira.
Dok mi samo trebamo hodati, on razmišlja nekoliko koraka unaprijed – gdje ćemo završiti, kako ćemo se vratiti, gdje će biti auto i što nam još treba.
A danas smo dobili i bonus – Marko je hodao s nama na Svetu Geru! 
Današnja staza bila je dosta strma, ali cijelim putem prohodna, a velikim dijelom vodila nas je prekrasnim šumskim putevima. 
Posebnost današnjeg dana bila je što smo velik dio puta hodali uz granicu Hrvatske i Slovenije. 
U šumi je temperatura bila savršena za hodanje, ali što smo se više približavali najvišoj točki današnje staze, vrijeme se sve više mijenjalo.
I onda smo stigli na Svetu Geru / Trdinov vrh – 1.178 metara, najviši vrh Žumberka. 
Oblaci su se spustili, pogled se sakrio, a temperatura pala na samo 10 °C. Nakon svih toplih dana na stazi, gore nam je bilo – stvarno hladno!
Ali baš tu nas je dočekala jedna zanimljiva priča koju prije nismo znali.
Odmah smo primijetili dvije kapelice gotovo jednu uz drugu – jednu na hrvatskoj, drugu na slovenskoj strani.
I naravno, odmah sam se zapitala:
Ako je ovo Sveta Gera, otkud ovdje sveti Ilija? 
Na slovenskoj strani nalaze se ostaci stare rimokatoličke kapele sv. Jere/Gere, uz koju se veže naziv Sveta Gera. Na hrvatskoj strani nalazi se grkokatolička kapela sv. Ilije Proroka, zaštitnika Žumberka, čiji se blagdan slavi 20. srpnja.
Zanimljivo je da se za ovaj vrh na hrvatskoj strani nekada koristio i naziv Sveti Ilija, dok ga Slovenci danas nazivaju Trdinov vrh, prema slovenskom književniku i povjesničaru Janezu Trdini.
Izvana su kapelice malo drugačije, ali kada smo zavirili unutra, iznenadilo me koliko su slične.
Nekoliko koraka između njih. Dvije države. Dvije tradicije. Dva sveca. A isti vrh. 
Možda upravo zato ovo mjesto ima nešto posebno. Stojiš na granici, a shvatiš koliko smo zapravo blizu jedni drugima.
Na vrhu smo vidjeli i staru geodetsku piramidu, jedan od prepoznatljivih znakova Svete Gere, te veliki telekomunikacijski toranj koji dominira vrhom.
A onda smo ponovno ušli u šumu.
Danas smo prolazili i kroz dosta sela pa se, kao i toliko puta na našem putu od Iloka, uvijek nešto našlo uz stazu.
Jabuke, kruške, šljive, orasi i grožđe. 
Koliko smo samo voća pojeli na ovih 36 dana! Ponekad mi se čini da nas Hrvatska putem sama hrani – samo treba pružiti ruku.
Na kraju dana stigli smo do Planinarske kuće Boris Farkaš u Sekulićima.
A tko nas je tamo dočekao?
Pa naravno – Marko!
Došao je po nas i još jednom zatvorio krug jednog našeg dana na CLDT-u.
36 dana na stazi.
Još jedna planina.
Još jedan vrh.
Još jedna granica.
I još jedan komadić Hrvatske koji nosimo sa sobom.
Noge možda već dobro znaju koliko smo kilometara prošli, ali srce još uvijek govori:
Idemo dalje. 
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
