Podsused – Vrbovec Samoborski – Savršćak – Gradna – Samobor
Danas smo imali nešto kraću relaciju pa smo si dopustili mali luksuz – dan smo započeli kavicom u Podsusedu, na našoj početnoj točki. 
Nakon toliko ranih jutara i polazaka prije šest, baš nam je godilo sjesti, popiti kavu i bez žurbe krenuti dalje.
A danas nam se na stazi pridružila i naša draga Vesna Pehar. 
Vesna je uz nas kad god može, uvijek spremna pomoći, ohrabriti, dočekati nas i dati nam podršku. Draga Vesna, hvala ti što si ponovno bila dio našeg dana i naših kilometara. 
I naravno – naš Trail Angel Marko Majić. 
Što više dana prolazi, sve nam je teže pronaći nove riječi kojima bismo mu zahvalili. Marko vozi, čeka, organizira, pomaže i razmišlja unaprijed o stvarima o kojima mi više ne moramo razmišljati. 
Marko, hvala ti što nam omogućuješ da mi jednostavno stavimo ruksake na leđa i – hodamo.
A posebnu zahvalnost dugujemo i našima Vinku i Ankici Paulić, koji su nas tako lijepo ugostili.
Hvala vam na gostoprimstvu, na svemu što nam pripremate, na brizi da nam ništa ne nedostaje – pa čak i na pranju naše robe!
Nakon toliko dana na stazi i svakodnevnog hodanja, možda nekome zvuči kao mala stvar, ali nama znači jako puno.
Lijepo je nakon cijelog dana hodanja vratiti se tamo gdje znaš da te čekaju svoji ljudi. Hvala vam što brinete o nama, što nas pazite i što se kod vas osjećamo kao kod svoje kuće.
Danas je s nama cijelim putem bila i TV ekipa. 
Pratili su naše korake, razgovore, susrete i onu svakodnevicu na stazi koja se možda ne može potpuno opisati riječima. Veselimo se vidjeti kako su kroz svoju kameru doživjeli jedan naš dan na CLDT-u.
A današnji dan bio je kao stvoren za hodanje. 
Staza ravna, odlična i ugodna, a vrijeme idealno. Iz Podsuseda, gdje smo jučer završili, krenuli smo preko Vrbovca Samoborskog, Savršćaka i Gradne sve do Samobora.
I onda – Samobor.
Prvi put smo ovdje i stvarno nas je lijepo iznenadio.
Zelenilo, cvijeće, urednost, čistoća, prekrasan trg, puni kafići i ljudi koji uživaju u danu… Odmah smo pomislili: Kako je ovdje lijepo! 
A na trgu nas je čekalo još jedno iznenađenje.
Ugledali smo našu Bibu, divnu prijateljicu koju smo upoznali hodajući Put Oluje.
Kako nas je samo razveselila!
Baš su takvi neočekivani susreti ono što nam nakon toliko kilometara daju još više energije. Biba nas je počastila pićem, ali naravno – iz Samobora nismo mogli otići bez pravih samoborskih kremšnita. 
A što reći o njima?
Sada nam je jasno zašto su toliko poznate. 
Nakon hodanja okus je možda još bolji, ali ove kremšnite stvarno jesu nešto posebno!
Na trgu su nas došli pozdraviti i Nadina strina i Đuro.
Hvala vam od srca što ste odvojili vrijeme, došli nas vidjeti i uljepšali nam dolazak u Samobor. Takvi susreti nama znače puno više nego što možda mislite.
I tako završavamo 34. dan našeg hodanja.
Naravno da se nakon toliko dana i kilometara umor ponekad osjeti – ali snage još imamo. Itekako! 
Noge još uvijek dobro nose, volje nam ne nedostaje, a želja da nastavimo dalje jednako je jaka kao i prvoga dana.
Možda smo umorni kada navečer sjednemo i pokušavamo složiti sve misli i doživljaje u nekoliko rečenica, ali čim svane novo jutro, ruksaci ponovno idu na leđa i mi smo spremni za novi dan.
Jer ovo za nas odavno više nisu samo kilometri.
To su ljudi koje susrećemo.
Priče koje slušamo.
Prijateljstva koja nosimo sa sobom.
I ona nevidljiva nit koja nas cijelim putem povezuje s Hrvatskom i Australijom – s naša dva doma. 
34 dana iza nas, a mi još uvijek hodamo snažno, sretno i zahvalno.
I idemo dalje.
Korak po korak. Priča po priča. Između dva doma.
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
