DAN 52 – STIGLI SMO! 
SAVUDRIJA – SVJETIONIK
Nakon 52 dana hodanja, nakon više od tisuću i dvjesto kilometara Hrvatske, nakon Slavonije, Baranje, Podravine, Međimurja, Zagorja, Zagreba, Žumberka, Gorskog kotara i Istre… danas smo stigli do Savudrije.
Do svjetionika.
Do mjesta na kojem završava prvi dio našeg puta „Između dva doma / Between Two Homes“.
I koliko god smo Šime i ja ovaj put prehodali svojim nogama, danas još više osjećamo da ga nismo prošli sami.
Jutros nas je naš Trail Angel Marko Majić ponovno odvezao na stazu.
Marko, kako ti zahvaliti za sve ove dane? Za kilometre i kilometre vožnje, čekanja, traženja, organiziranja, pomaganja, provjeravanja jesmo li dobro i treba li nam što. Za toliko vremena koje si nesebično dao nama i ovom projektu.
Bio si naš Trail Angel u pravom smislu te riječi.
Hvala ti, Marko, od srca. Ovo je i tvoj put.
Danas su uz nas hodali Šimin brat Brane i naši dragi prijatelji Žarko Cvetković i Ivica Vuković.
Brane, hvala ti što si posljednje dane ovog puta bio uz svoga brata i uz nas. Posebno je kada na ovakvom putu uz sebe imaš obitelj.
Žarko i Ivica, hvala vam na svakom kilometru, razgovoru, prijateljstvu i podršci. A danas vam od srca i čestitamo na prikupljenim svim žigovima Istarske planinarske staze! 
Na stazi nam se pridružio i naš prijatelj Darko Čerčo.
Darko, naše prijateljstvo ne mjeri se samo kilometrima koje smo zajedno prošli. Hvala ti što si vjerovao u nas, što si hodao s nama, bodrio nas i bio uz nas onda kada je trebalo. Takva prijateljstva staza samo još više učvrsti.
A onda još jedno iznenađenje!
Došli su nam naši prijatelji iz Slovenije, Slavka i Jože, i pridružili nam se u hodanju. 
Slavka je ispekla kolače i donijela ih da nas sve počasti.
Dragi naši, hvala vam što ste došli i što ste ovaj poseban dan podijelili s nama. Slavka, hvala i za kolače pripremljene s toliko ljubavi.
A što smo se više približavali kraju, emocije su bile sve jače.
Dočekala nas je i Jasmina Čerina, koja je došla iz Labina samo da bude uz nas i pruži nam podršku. Jasmina, od srca ti hvala.
Dočekao nas je i naš prijatelj Buco, koji je vozio čak iz Splita kako bi danas bio s nama. Buco, takve se stvari ne zaboravljaju. Hvala ti na prijateljstvu, trudu i podršci.
A onda još jedno veliko iznenađenje za Šimu.
Došla su još dvojica njegove braće – Ivica i Tomislav, jedan iz Zadra, drugi iz Benkovca.
Gledati braću zajedno na završetku ovoga puta bilo je nešto što riječi teško mogu opisati.
Hvala vam što ste došli. Obitelj na ovakvom danu znači više nego što možemo napisati.
Dočekala nas je i Ankica Vitić, s cvijećem i kolačima. 
Ankice, hvala ti na pažnji, toplini i ljubavi koju si donijela sa sobom.
Veliko hvala i HRT-u, koji nas je danas ponovno dočekao i pratio naš završetak, kao i Glasu Hrvatske, koji je pratio naš put i pomagao da priča „Između dva doma“ dođe do Hrvata diljem svijeta.
Hvala i Glasu Istre što su danas bili s nama i zabilježili ovaj poseban trenutak.
Posebno želimo zahvaliti i Šiminom bratu Josipu Čerini, koji nije bio danas s nama na svakom koraku staze, ali je bio uz nas od samog početka pa sve do kraja ovogodišnjeg puta.
Josipe, hvala ti za svu pomoć oko organizacije, za pozive, dogovore, traženje rješenja i sve ono što se često ne vidi na fotografijama i u objavama, a bez čega jedan ovakav projekt ne bi mogao funkcionirati.
Uvijek smo znali da te možemo nazvati i da ćeš pomoći koliko god možeš.
Hvala ti što si od prvoga do posljednjega dana bio dio ovoga puta. Hvala ti kao bratu, prijatelju i čovjeku na kojega smo se mogli osloniti.
Jedno posebno i veliko HVALA želimo uputiti i našima koji su došli čak iz Australije kako bi hodali s nama, podržali nas i svojim koracima postali dio ove priče. 
Mojoj sestri Janji, nećacima Velimiru i Franku te nećakinjama Katarini i Jackie – hvala vam što ste došli da budete uz nas.
Za projekt koji nosi ime „Između dva doma“, vaš dolazak iz Australije u Hrvatsku imao je posebno značenje. Upravo ste vi svojim dolaskom na najljepši način pokazali ono o čemu ovaj projekt govori – da kilometri mogu razdvojiti dva doma, ali obitelj, ljubav i pripadnost uvijek ih ponovno povežu.
Hvala vam što ste došli.
Hvala što ste hodali s nama.
Hvala što ste vjerovali u ono što radimo.
Ova priča je i vaša.
A sada, kada stojimo ovdje na kraju ovogodišnjeg puta, želimo reći još samo jedno:
HVALA.
Hvala svakome tko je hodao s nama.
Svakome tko nas je vozio.
Svakome tko nas je ugostio.
Tko nam je skuhao kavu, donio hranu, otvorio vrata svoga doma, oprao robu, ponudio krevet, pokazao put ili samo zastao i rekao:
„Sretno.“
Hvala našoj obitelji i prijateljima.
Hvala planinarima, Trail Angelima, društvima, institucijama, medijima i svim dobrim ljudima koje smo susretali putem.
Hvala svima vama koji ste nas pratili iz Hrvatske, Australije i cijeloga svijeta. Čitali ste naše objave, slali poruke, komentirali, dijelili naše priče i svakoga jutra zajedno s nama kretali na još jedan dan.
Krenuli smo iz Iloka s ruksacima na leđima i jednom velikom željom – povezati priče između Hrvatske i iseljeništva.
Putem smo shvatili da između naša dva doma zapravo nema tako velike udaljenosti.
Jer dom nije samo mjesto na karti.
Dom su ljudi.
Dom su uspomene.
Dom je jezik koji nosimo sa sobom.
Dom je mjesto kojem se vraćamo srcem, bez obzira koliko daleko živjeli.
Danas smo stigli do Savudrije.
Sretni smo.
Ponosni smo.
I jako, jako emotivni.
Ali ovo nije kraj priče.
Ovo je samo kraj prvog dijela našeg puta.
Jer „Između dva doma“ nastavlja živjeti u svakoj priči koju smo čuli, u svakom čovjeku kojeg smo upoznali i u svakom koraku koji nas je doveo ovdje.
A dogodine…
nastavljamo dalje.
Od srca,
Jelena i Šime
IZMEĐU DVA DOMA | BETWEEN TWO HOMES
Povezujući priče između Hrvatske i iseljeništva.
