DAN 47 – IZMEĐU DVA DOMA 
Mali Platak – Hahlić – Obruč – Rebar
Sinoć smo zaspali u PD Sušak na Malom Platku, zahvalni što nakon još jednog dana hodanja imamo krov nad glavom, toplo mjesto i priliku dobro odmoriti noge.
Hvala PD Sušak na gostoprimstvu.
A jutros smo napravili nešto što nam se na ovom putu ne događa baš često…
Spavali smo malo duže! 
Kad ti staza prolazi gotovo kraj vrata doma, nema transfera, nema komplikacija i nema onog pitanja: „Kako ćemo sutra natrag na stazu?“
Samo otvoriš vrata, staviš ruksak na leđa i – ideš.
Tako smo u 7 sati krenuli prema Hahliću.
Noge su jutros dobro slušale i do Hahlića smo stigli prilično lako. Tu je pala marenda, malo odmora i ono poznato planinarsko:
„Ajmo još pet minuta…“
koje nekako uvijek traje malo duže. 
A onda dalje prema Obruču.
Ovaj dio puta već poznajemo. Njime smo hodali na našoj Via Adriatici i bilo je neobično lijepo ponovno se vratiti.
Hodaš, gledaš oko sebe i odjednom prepoznaš zavoj, kamen, pogled… i vrate se uspomene.
Koliko smo tada imali kilometara pred sobom.
Koliko pitanja.
Koliko ljudi još nismo poznavali.
A evo nas opet ovdje.
Samo na nekom novom putovanju.
I onda Obruč – 1377 m.
Na vrhu smo, naravno, morali stati.
Ne samo zbog odmora. 
Zbog pogleda.
More u daljini, Kvarner i otoci, Grobnišćina, Učka, planine koje se nižu jedna iza druge…
Obruč je za nas jedno posebno mjesto.
More i planina u istom pogledu.
Vjetar u licu.
Ruksak na leđima.
I onaj osjećaj zbog kojeg ponovno shvatiš zašto sve ovo radiš.
Ovuda smo već jednom prošli, ali isti put nikada zapravo nije isti.
Mi više nismo isti.
A ni priča koju ovaj put nosimo sa sobom nije ista.
S Obruča smo nastavili prema Rebru, a kad smo izašli na asfalt blizu skloništa Rebar, čekalo nas je nešto što nam je danas bilo možda još ljepše od svih pogleda.
Čekala nas je Aleksandra.
Naša Trail Angel.
A priča s Aleksandrom zapravo nije počela danas.
Počela je još dok smo hodali Via Adriaticu.
Tada se uopće nismo poznavali.
Javila nam se žena koju nikada prije nismo sreli i jednostavno pitala:
„Treba li vam što?“
Kad si danima na stazi, daleko od kuće i sve što ti treba nosiš na leđima, te četiri riječi znače puno više nego što se može objasniti.
Jučer smo Aleksandru napokon prvi put upoznali uživo.
Došla nas je upoznati i, naravno, nije došla praznih ruku. Donijela je stvari kojima se svaki planinar nakon dugog dana obraduje.
Danas – opet ona.
Čeka nas na kraju staze, vozi nas do trgovine da kupimo što nam treba, pa onda do smještaja.
Sutra ujutro opet nas vozi na stazu.
A u nedjelju više neće biti samo naš Trail Angel i vozač…
U nedjelju i hoda s nama!
O Aleksandri smo od naših prijatelja planinara već dugo slušali samo lijepe priče.
Kako prati ljude na Via Adriatici.
Kako pita gdje su.
Kako uskoči kad nešto treba.
Kako pomaže planinarima koje često prije toga nije ni upoznala.
Sada, kada smo je i sami upoznali, razumijemo zašto svi o njoj pričaju s toliko topline.
Aleksandra je jednostavno jedna od onih žena velikog srca.
Ne pomaže zato što mora.
Ne očekuje ništa zauzvrat.
Pomaže zato što može.
I zato što želi.
A takvi ljudi ostanu u sjećanju puno duže od kilometara koje smo taj dan prošli.
Aleksandra, možda ti ovo što radiš izgleda kao „ma nije to ništa“…
Ali nama jest.
Svaka vožnja.
Svaka poruka.
Svako „treba li vam što?“.
I sama činjenica da znamo da je netko tu.
Hvala ti. Od srca.
Hvala što pomažeš nama.
Hvala što pomažeš drugim planinarima.
Hvala što svojim djelima pokazuješ ono najljepše što postoji među ljudima na dugim stazama.
Jer na kraju možda pamtimo vrhove i kilometre…
ali ljude pamtimo najviše.
Takvi su naši Trail Angels. 
⸻
SUTRA – DAN 48
Sklonište Rebar – Dletvo – Prvonoh – Mali Liščić – Pliš – Kukulj – Laze – Škalnica – Ružići – Permani
A sutra imamo i jednu dodatnu misiju.
Čuli smo da je ovaj kraj poznat po gljivama. 
Dakle, oči sutra neće biti samo na markacijama.
Gledamo i ispod drveća!
Plan A: pronađemo svježe gljive i navečer kuhamo finu juhu. 
Plan B:
Podravka juha od gljiva.
U oba slučaja – juha će biti!
Samo još ne znamo hoće li nam večeru sutra osigurati šuma ili trgovina.
Vidimo se sutra na Danu 48.
Korak po korak.
Dan po dan.
Od čovjeka do čovjeka.
Između dva doma.
