Beli Manastir – Sudaraž – Novi Bolman – Bolman – Belišće
Prije izlaska sunca već smo bili na stazi. 
To je moje omiljeno doba dana.
Dok smo hodali Put Oluje, neki naši prijatelji znali su nas plašiti slavonskim oranicama:
„Vidjet ćete vi Slavoniju… oranice, blato, ravnica kojoj nikad kraja!“ 
E pa danas smo dobili te oranice.
Kilometri i kilometri ravnice, polja i puta pred nama.
Ali ja sam ih doživjela sasvim drugačije.
Nema buke. Nema žurbe. Samo korak za korakom, Šime i ja, i beskrajna polja oko nas.
Udah. Izdah. Korak.
Udah. Izdah. Korak.
Kao neka vrsta terapije.
Ponekad ti upravo ta ravnica, za koju misliš da nema kraja, najviše smiri glavu. 
Kroz Novi Bolman i Bolman imali smo osjećaj kao da smo zakoračili u neko drugo vrijeme. Stare kuće, stara infrastruktura, dvorišta i ulice ostavili su snažan dojam na nas. Sve to podsjetilo nas je koliko svako mjesto ima svoju posebnu priču i koliko se život kroz godine mijenja.
U Bolmanu sam primijetila i nekoliko vrsta drveća koje do sada na našoj stazi nisam vidjela. Prvu dunju sam odmah prepoznala, a još dvije vrste ostale su mi zagonetka. 
Morat ću ih fotografirati pa ćemo zajedno otkrivati što su.
Pred kraj dana stigli smo do Stare Drave, a zatim nekoliko kilometara hodali biciklističkim nasipom prema Belišću.
I onda – iznenađenje!
Na samom ulazu u Belišće dočekali su nas naši današnji Trail Anđeli Igor i Snježana Nađ iz Vinkovaca.
Došli su iz Vinkovaca samo da nas dočekaju i provedu vrijeme s nama.
S Igorom i Snježanom mogli bismo pričati danima. Toliko topline, smijeha i razgovora, a vremena uvijek premalo. Žao nam je što nismo mogli duže biti zajedno.
Na ovaj smo put krenuli bogati iskustvima, ali svakim danom postajemo još bogatiji – ljudima koje susrećemo i prijateljstvima koja nastaju putem.
Igore i Snježana, od srca vam hvala.
Nadamo se da ćemo se vrlo brzo ponovno sresti.
Današnji domaćini su nam Šimina sestrična Gordana i Drago Huis sa svojom obitelji.
Lijepo nam je s njima, osjećamo se kao kod kuće i od srca im hvala na gostoprimstvu.
Posjetili smo i groblje, otišli stricu i strini, a nakon toga razgledali Belišće.
Nakon tihih sela kroz koja smo danas prolazili, Belišće je sasvim druga priča – grad snažno obilježen industrijom i Dravom, ali i grad u kojem se osjeti koliko su rijeka, rad i tvornice desetljećima oblikovali život njegovih ljudi.
I tako završava naš 7. dan.
Sutra ponovno rano na noge:
Belišće – Valpovo – Marjančaci – Ivanovci – Zelčin – Harkanovci – Niza. 
Jedan mali problemčić…
Smještaj za sutra još uvijek nemamo.
Ali ne brinemo previše.
Ako ništa ne pronađemo, čujemo da Slavonija ima nekoliko hotela s puno zvjezdica:
Hotel Promaja – odlična ventilacija, klima radi cijelu noć.
Hotel Kukuruz – pogled iz sobe direktno na polje. 
A ako budemo baš imali sreće, možda dobijemo i all-inclusive pod vedrim nebom.
Šalu na stranu – ako netko zna za smještaj u Nizi ili blizini za sutra navečer, javite nam se.
Mi ćemo, kao i svakoga jutra, krenuti dalje.
Korak po korak.
Priča po priča.
Između dva doma. 
